Crna Gora je imala klizalište još 1889. godine

Istorija Istorija skijanja u Crnoj Gori Crna Gora je imala klizalište još 1889. godine

Crna Gora je imala klizalište još 1889. godine

Postojalo je klizalište ali i "Ustav cetinjskog klizačkog društva"

Šira javnost u Crnoj Gori, ne zna da je 1889. godine u ondašnjoj prijestonici Crne Gore na Cetinju postojalo klizalište.

U periodičnim publikacijama, koje su izlazile u Crnoj Gori toga vremena, mogu se naći podaci vezani za ovaj "gospodski sport". Oni svjedoče da u „malenoj Crnoj Gori" ovaj sport nije bio nepoznat. Na to ukazuje i istoričar sporta Rastko Radunović, koji u svom radu "Pojave i razvoj modernog sporta u Crnoj Gori do 1914.godine" (Fizička kultura, časopis za stručna i društvena pitanja, Titograd, br.1/1980, str 109-116) bilježi sljedeće "...navijek ' se tociljamo kad god ima leda" „...sa gvozdenim klizalicama". Na drugom mjestu Radunovic iznosi sledeći podatak "prije tri godine bilo je nešto leda pod "jabukom", gdje se - tociljamo (na uglačanoj ledenoj stazi klizati-tociljati - prim. B.B). Svi ovi podaci ukazuju na to da se počeci ovog sporta u Crnoj Gori mogu vezati za pomenutu godinu. Da su Crnogorci bili živo zainteresovani za sve vrste sportova, pa i za klizanje vidi se iz podatka da je već 10. III 1891.god formirano "Društvo za gimnastiku, tociljanje i borenje". Sljedeće 1892. godine pokrenuta je inicijativa za formiranje posebnog klizačkog društva. Već 30. oktobra 1892. godine donijet je "Ustav cetinjskog klizačkog društva", kojim se preciziraju ciljevi društva, ko može biti član, pod kojim uslovima, koje su obaveze člana itd.

Da bi čitaoci vidjeli o kakvom se aktu radi citiraćemo član 7 ovog Ustava:
"Na mjestu klizanja svak je duzan držati se šljedećih pravila:
a) bez konjica i sa sabljama ili štapovima ne smije niko na led izlaziti; ko prestupi ovo pravilo - plaća 1.fiorin globe;
b) djeca i početnici valja da se drze krajeva, kuda će im se označiti;
v) ne smije se pušiti, da se ukloni opasnost, koju bi mogli ostatci cigara ili zigica prouzrokovati; ko prestupi ovo pravilo, plaća 2 fiorina;
g) na led se ne smije ništa, pa ni snijeg bacati; ko pogriješi, plaća 2 fiorina globe. Globa se određuje na dobrotvorne ciljeve."

       Nešto kasnije "Cetinjski vjesnik" od 21.12 1911. godine u tekstu o klizalištu donosi sljedeću vijest: "Kako su postali lijepj dani, to je kao i svake godine - od 1892. otvoreno klizalište u Donjem polju ispod Orlovog krša - gdje svako popodne uz prijatne zvuke vojne muzike najotmeniji svijet oba pola naše prijestonice kližu na ledu i niz brda". U tekstu se dalje kaže da "u klizanju učestvuju i svi mladi članovi kraljevske porodice, a osobito NJ.K. visočanstvo kralj Petar, knjeginjice Ksenija i Vera, koje su poznate kao velike ljubiteljice "ovog zimskog sporta".

Ko bi vjerovao da će u Crnoj Gori naći, klizalište, i to zaista izvrsno?

       Možda najljepši i najvjerniji opis klizališta ostavio nam je već pomenuti norveški kapetan Angell, u svojoj sada već poznatoj knjizi "Kroz Crnu Goru na skijama". Citiramo dio koji govori o klizalištu: "Ko bi vjerovao da će u Crnoj Gori naći, klizališle, i to zaista izvrsno? Kad se prođe pokraj Dvora, i probije nekako između zbilja zastrašujućih smetova, i krene još malo stazom duž Kneževskog parka, prvo ugledate Kneževsku kapelu sa starim Manastirom, a odmah kraj nje, na poljani, predivno malo klizalište". Dalje kaže da je "...dovoljno hladno i sportista ima dovoljno, a vodovod je prvoklasni. Uz klizalište je odaja za presvlačenje, kao i prostorija za bife kad su prijemi, tu je novi vatrogasni šmrk da se poliva led svake večeri, pa orjentalne svjetiljke i luče - a ponekad svira i kneževski orkestar". Angell je oduševljen okolinom grada, kao i cetinjskim narodom. Brda oko Cetinja je vidio kao "divlje, snijegom pokrivene planine", a o građanima kaže sljedeće ,,.."tako lijepi, prekrasno odijeveni - nigdje ne postoje. Crnogorci u zlatnom izvezenim crvenim gunjevima i sa raznobojnim svilenim maramama, zatim gospoda iz različitih poslanstava, pa dame, i one različitih nacionalnosti - ponajviše ipak Crnogorki sa dvora". Dalje kaže da je česti posjetilac klizališta i "mladi knez Mirko". Angellovom ushićenju nije bilo kraja pa nastavlja: "Ovdje se klizaju kao u Kristijaniji, neko bolje, neko slabije, većina kao u nas... Ipak, princ Karađorđević kao i austriski dragonski poručnik von Kohlenberg, veoma su vješti klizači. Prinčeva kćerkica izuzetno je nadarena". Večernje zabave nа klizalištu Angell doživljava kao "najljepše sportske uspomene", pa nastavlja..."! sve te prekrasne boje, ti lijepi ljudi, sve fanststatično, kao u bajci, tako poetično, tako neobično, to je Crna Gora". I da još jednom podsjetimo, sve ove lijepe riječi izgovorio je norveški kapetan Angell, koji je na skijama prošao Crnu Goru. Vrsni kulturni poslenik i istraživač dr Novak Jovanović, autor antologijske knjige "Sport u Crnoj Gori do 1914. godine", ovu Angellovu knjigu objavio je na Cetinju 1994. godine, na zadovoljstvo brojnih čitalaca, čime se na najljepši način odužio ovom znamenitom norveškom kapetanu i velikom prijatelju Crne Gore.

     Kao što se vidi iz ovog teksta, Crnogorci u ovom sportu imaju dugu i zavidnu tradiciju. Na žalost, okolnosti u kojim je Crna Gora egzistirala skoro čitavi jedan vijek, doprinijele su da klizanje postane zaboravljeni sport. Danas, poslije više od 115. godina, Crnogorci ponovo imaju priliku da kližu kao nekad u doba Nikole I. Obaveza današnjih generacija Crnogoraca je da ovaj sport ponovo ožive, otvaranjem klizališta i edukovanjem omladine koja će, uz prirodni dar za sportove, možda već sjutra ili u najskoroj budućnosti pronijeti slavu Crne Gore. Zašto da ne!

Izvor: www.montenegrina.net