Prošlo je tačno 38 godina od kad je 10.07.1974. godine sa ljubljanskog aerodroma Brnik krenula velika jugoslovenska alpinistička ekspedicija na Kavkaz. Penjačku ekipu činilo je 15 alpinista iz Slovenije, BiH, Srbije, kao i šest u to doba ponajboljih hrvatskih alpinista, a ekspedicija se odvijala u sklopu razmene tadašnje jugoslovenske i ruske planinarske federacije. Ciljevi su bili usponi na više zahtevnih vrhova na Kavkazu.
Nažalost, ambiciozna ekspedicija se nakon dva osvojena vrha pretvorila u najveću tragediju hrvatskog alpinizma do današnjih dana.
Prilikom pokušaja uspona na Ušbu, vrh na granici Gruzije i Rusije, su u velikoj lavini poginula četvorica hrvatskih alpinista: Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca, Zagrepčani Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković i Splićanin Nenad Čulić.
Nekoliko dana nakon tragedije, tela Bedalova i Vrdoljaka sa planine su skinuli prijatelji i ruski spasioci, no Tabaković i Čulić nikad nisu pronađeni. Pretpostavilo se da su ostali ispod velike ledeno-snježne lavine.
Tragična misterija koja je puno bola nanela porodiama stradalih alpinista i njihovim mnogobrojnim prijateljima, uskoro bi, međutim, napokon mogla biti razriješena. Danas, naime, put Gruzije odlazi izaslanstvo Hrvatskog planinarskog saveza koje poseduje vrlo detaljne dokaze da je nakon 38 godina pronađeno telo jednog od dvojice nestalih alpinista.
Kako nam je pojasnio sekretar HPS-a Darko Berljak, još prošle godine je na području glečera ispod Ušbe jedan češki alpinist slučajno nabasao na telo, a dvestotinak metara dalje i na određeni broj komada alpinističke opreme. Među delovima opreme bila je i čuturica s nalepnicom GRZS-a, Gorske rešavalne zveze Slovenije, pa je Čeh, nakon što se vratio sa svog putovanja, fotografije i GPS koordinate svojih nalaza poslao na Slovenački planinarski savez.
– Tamo su zaključili da ni jedan Slovenac nije stradao na tom području, pa su fotografije prosledili Hrvatskom planinarskom savezu. Delovi opreme koje smo vidjeli na fotografijama nesumnjivo ukazuju da su najverojatnije pripadali Tabakoviću ili Čuliću, jer odgovaraju opremi tog vremena, a među opremom se mogu primetiti zavoji »Ivo Lola Ribar« i neki »Plivini« lekovi na hrvatskom jeziku.
Nakon što smo dobili sve potrebne dozvole od institucija u Gruziji, odlazimo tamo kako bi pokušali naći telo i ostatke opreme koje je snimio češki alpinista, a kako se na fotografijama vide i tri cipele, pretpostavljamo da bi možda mogli pronaći i drugog nesretno stradalog alpinistu, pojasnio nam je Berljak sa kojim u Gruziju odlaze i Edin Alikafić, hrvatski alpinista koji je već dva puta bio na tom području, kao i pripadnici GSS-a Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin, koji su kao pripadnici specijalne policije tamo služili u mirovnoj misiji.
Dobro poznavanje terena i eventualna poznanstva s lokalnim službenicima HPS-ovoj ekipi će itekako trebati, jer ih očekuju mnogobrojni logistički problemi.
Naime, njihovom današnjem odlasku već su prethodili pregovori sa gruzijskom administracijom, pri čemu se predsednik penjačkog saveza Gruzije, Zurap Kutchava, potrudio da nabavi potrebne dozvole. Nakon što dođu u Bilisu, avionom idu do mesta od koga kreću ekspedicije u tom području. Od tamo ih put peške vodi do 600-tinak metara dugačkog glečera pod Ušbom. HPS-ova ekipa mora biti brza jer se glečer u ovo doba godine brže kreće i postoji strah da ponovo sakrije telo i opremu. Sa sobom nose i penjačku opremu kako bi mogli detaljnije pretražiti glečer i pokušati pronaći i drugo telo.
Ako u tome budu uspeli, ključno je doneti uzorak DNA u Hrvatsku kako bi se sa sigurnošću identifikovalo o kome se radi, što je preduslov da Gruzija dozvoli prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu.
*prenešeno iz: Novi list
