Da, baš kako Andrija kaže, prvi dan mučenje, drugi dan priprema za uživanje koje je bilo rezervisano za nedelju. Ono što još treba dodati je da su cene na stazi jako umerene ako imate u vidu da ste na skijalištu. Sa skibus popustom od 20% kuvano vino (belo za promenu) košta 1.6e a solidna klopa u istom restoranu je nešto preko 5e. Sa popustom, naravno. E, sada o Snoviku: jedna reč: fantastično. Neprilagođeno skijašima, ali uz malu taktiku oko kartice koja omogućava konstantno grejanje, i taj problem je mogao biti rešen. Bazenski kompleks (da ne kažem spa centar) je fantastičan i za oko i za uživanje u njemu. Ako dodam da su se pored nas brčkale i dve devojke i to u strastvenom zagrljaju... (no comment). Hrana u restoranu vredna tih dodatnih 5e za doručaki 7 za večeru. Ako imate sreće da večerate u sali koju od bazena odvaja samo staklo... Opet komentar nije potreban. A u sredini bazena đakuzi (ili što bi moja petogodišnja sugrađanka rekla, kada je mama uvela u njega: kuvalo za babe)... Apartmani su zapravo mali stanovi, prelepi, konforni, kreveti udobni...
Da se vratimo onoj jednoj reči:fantastično. Za nas matore sasvim dovoljno da zanemarimo kišovito magloviti petak. U mislima mi je još i ono more oblaka koje nam je od prvog minuta bilo pod nogama i privlačilo poglede i punilo dušu nekim novim mirom i davalo motiv da savladamo one ledene delove na vrhu Krvaveca.
I sve bi bilo idealno te nedelje da mi nije nestao fotoaparat. A samo mesec dana ranije sam ga kupio ćerki za rođendan (naravno, po mom ukusu, ne po njenom) i uz silne muke i ubeđivanja sam uspeo da ga dobijem, uz obećanje da ću ga čuvati. Pa, ako neko nešto zna o dotičnom pronađenom aparatu, javite mi, poštedećete me svakodnevnih gnevnih pogleda i komentara tipa: a rekla sam da kupiš jeftiniji aparat kako ga dete ne bi izgubilo, a ti si, matora konjino, gori nego ona... Hvala unapred poštenom pronalazaču!