eh, kad se sjetim mog elaborata o buducnosti skijanja, na ovom forumu, pa klinci sa gacama i jaknama xxxl, vidljivim donjim vesom i malo kracim stapovima su vec odavno osvojili sjevernu ameriku, francusku...atomicu i austrijancima kao prestavnicima konzervativne struje je trebalo malo vise vremena da skontaju u cemu lezi buducnost (osim sto je oduvjek u podgorici). odustali su od konzervativnih normi tek kad ih je pocelo klepat po novcaniku.
Nego cini mi se pailhead spomenu da snowboard daje vise slobode kako na stazi tako i van nje...upravo u tome jeste poenta, industrija skija razvojem freeski segmenta se ne samo spasla od propadanje nego je skijanu otvorila nove ne sagledive perspektive; siroke a pogotovo twintip skije; freeski, pa sama rijec kaze sloboda, sloboda sloboda (ali ne ona iz tuzle) i to ne samo kao reklamni moto nego kao fakat; te skije mogu sve (i puno vise) nego snowboard kako u dubokom snjegu tako i na stazi. pogledaj tehniku kojom se te skije voze; mozes u naprijed a bogami i u nazad, skokovi prepreke you name it, sve sto mozes i na bordu i vise.
a da se vratimo na temu sa cim djete da pocne sa boardom ili sa skijama; ja to geldam ovako, djetetu kao i u svakoj skoli treba dati 'klasicno obrazovanje'. svi oni koje su roditelji tjerali da sviraju klasicne gitare, klavire i violine mrzili su u mladosti te instrumente (i roditelje), a kasnije kad su svi mahom presli sto na rock'roll sto na turbofolk, drnadjuci elektriku po raznoraznim garazama i domovima kulture, sva ta djeca su ko adolescenti i odrasli ljudi postali do zivota zahvalni na prislinom/mukotrpnom vjezabanju i idenju na solfedja.
e tako ti je i sa magijom spustanja niz padinu; djete treba nauciti skijati, jer skijanje je klasika zimskog sporta, a ako postane buntovnik bez razloga i kao tinejdzer pocne pusiti, piti i voziti board ipak ce jednog dana biti zahvalan sto je prvo naucijo na dvije daske. ja licno znam gomilu ljudi koji su nekad presli na board zbog buntovnistva, osjecaja slobode jer su klasicne (tu ubrajam i carve) skije bile ogranicenih mogucnosti, osim pustog slajtanja cikcak sto u dugim sto u kratkim zavojima drugim mogucnosti nije bilo, a pojavom twin tip skija se ponovo vratili staroj ljubavi stajanja na dvije daske.
sto se tice casova skijanja wlad rece bolje prvo djete poslati na privatne na casove (tipa jedno-dvoje), a kasnije djete slati na grupne lekcije. ja bi savjetovo potpuno obrnuto. djeca upravo naj bolje uce u grupi, jedni placu drugi se smiju, treci se smrzavaju, ali svi zajedno nekako proguraju svoj skijaski dan, igraju se i tako naj bezbolnije uce. i mada se nama ko roditeljima cini da sve to ide sporo i bezsmisleno, rezultati na kraju skisedmice su uglavnom zapanjujuce pozitivni. tako je bar bilo sa mojom cerom koja je prilicno senzibilan tip i koji je dvije godine uzastopno plakala prvi dan skolice, a drugi jedva cekala da je odvedem medju njenu raju. ja kad vidim malu djecu na privatnim casovima meni nekako dodje tuga, ko da ih nazor tjeraju da nesto nauce (e sad za casove violine mi je jasno da moras uciti jedan na jedan, al za skijanje to srecom nije neophodno).
Odgovor sa citatom