Pozdrav mome cimeru Dragonu i priznanje za fotografije , uprkos činjenici da vreme baš i nije bilo povoljno za slikanje.

Skijanje na Brezovici je bilo nezapamćeno, barem za one koji su sa Markom (i Pašketom) radili one ofpist (ne znam što kažem ofpist, mi Srbi to brate zovemo divlja staza). Njasrećniji su bili borderi, njihova alatka je za dubok sneg prikladnija, ali se ni prisutni skijaši nisu žalili. Vožena je poznata tura pretencioznog naziva Orlovo gnezdo (30-40 cm svežeg snega oba dana, nije prestajao da pada), a zatim i Durlov potok (ili tako nekako). Pre dve godine mi je jedan border koji inače živi (i borda) u Švici ispričao, totalno kul, da nigde nije imao takve vožnje kao na Brezi. Nisam tome pridavao neki značaj, jer nisam border, a i nisam znao šta je taj Durlov (tako li se zove) potok. E sad znam.
Apsolutno mislim da sretenjski vikend na Brezovici konkuriše na ofpist događaj sezone. Šteta je što nisam prepoznao da je u ekipi bilo čistokrvnih i posvećenih frirajdera, tako da ono skijaškog naroda što se zateklo nisu bili ni svesni šta ih je snašlo. Tu ubrajam i sebe.
Imam u životu jedno tridesetak dana skijanja na Brezi, ali ovo je bilo neprevaziđeno.