Pošto Skiman izvuče ovu temu ponovo na svetlo dana, ova staza pod brojem 5 po pričama moga oca bila je popularna i kada nije bilo žičara na Popovoj Šapki, pre II svetskog rata. Peli su se gore do planinskog doma peške sa iznajmljenim magaretom. Sutradan nastavak penjanja do vrha Ceripašine, ali ovog puta sa skijama na ramenima i po dubokom snegu. Ceo dan penjanja za jedan spust. Naravno skije drvene, a vezovi za ono vreme.... ,a društvo veselo. Nešto kao danas onaj helio ski, samo nema helikoptera, već ima magarca. Podseti me ova staza Ceripašina i na neke moje ski početke. Dugo za nju nisam čuo.
Razmišljam koji su mojih 5 favorita.