Jutros se vratih iz ove doline, pun svjezih utisaka, obilazim je vec drugu godinu za redom i sad kad sam stekao nesto kompletniju sliku te je vrijeme da napisem koji redak i o ovom ski centru manje poznatom i za vecinu ljudi sa Balkana predalekom da bi se tek tako odlucili da ga posjete.
Dolina Montafon se nalazi ''u sjeni'' dva popularna skijalista u Vorarlbergu; St.Anton i Lech. Kazem u sjeni pod navodnicima jer je ovo suncana dolina, ali manje poznata i daleko manje popularna od dva gore pomenuta za koje su svi culi i u koje bi svi tako rado posjetili. To je naj zapadnija regija, posljednja dolina i posljednji red planinskih vrhova Austrije, preko koji se (samo na turnim skijama) prelazi u svajcarski Davos i Klosters.
Montafon je ski centar koji cine jedno tuce sela i dva tuceta zaselaka, od kojih je naj vece i centralno smjesteno selo Schruns. Ovo selo je bilo moja ovogodisnja destinacija. Na nadmorskoj visini od oko 700mnv Schurns je zivopisno (selo ko selo), nekoliko velikih zgrada iz 19tog vijeaka koje mu daju izgled varoshi; u centru velika crkva, zgrada opstine, zgrada neke stare fabrike pretvorene u kulturni centar, a na okolnim brezuljcima nacickane tipicne austrijske kucice. za koje kazu da su tipicno Vorarlberske, mada mi se cini da sam takve vidjao i u drugim krajevima Austrije .
Za Schruns je malo ko cuo, ali eto od citavih Alpa bas to selo je prije 80tak godina odabrao Ernest Hemingvej da bjezeci od smoga Pariza u njemu provodi svoje zime, a pod nazivom 'The winter in Schruns'' posvjetijo mu je i citavo poglavlje svojih memoara, gdje navodi, parafraziram: da je dolina siroka i otvorena tako da u njoj ima dosta sunca'', za Schruns kaze da jos uvjek nema ski lift (proveo je tamo sa porodicom 4,5 zima pocetkom 20tih godina prosloga vijeka), ali navodi dalje da se uz Hochjoch penje sa skijama na ramenu i da su spustovi onoliko dugi koliko on moze da se popne, veli od toga su mu noge veoma ojacale. U tom selu je pisao svoj cuveni roman 'Sunce se ponovo radja'.
Da batalimo knjizevni doprinos ovog sela svjetskoj literaturi i da se vratimo savremenom ski turizmu.
Danas iz Schrunsa prema skijalistu, svakih 7,8 minuta polazi jedna gondola nosivosti 50 ljudi i jedna zica tzv jaje za po 6-8 osoba. Sa platoa na nekih 1850 metara se nastavlja veza prema ostatku skijalista vrhvoima Sennigrat i Krezujoch (2300 i 2430mnv). Ta veza je bila moja jedina zamjerka sto se vertikalnog transporta tice, radi se o prepotopskom dvosjedu na kojem se u spici formiraju redovi, ipak ne ceka se vise od 10tak minuta za vikenda. Nemam obicaj da se zalim na infrastrukturu volim 'vintage and retro'', ali u ovom slucaju je stvarno steta sto nemaju nesto brze i vece nosivosti, pogotovo kad se zna da su na platou jos prije desetak godina montirali 8sjed koji nije nikakva veze sa ostatkom centra i od koje idu relativno kratke plava i crvena staza. No, okolni pejzaz i tereni za skijanje kompenziraju tu blagu iritaciju oko cekanja.
Schruns ima nesto vise od 30km staza, ali je od nedavno gondolom direktno povezan sa drugim krajem doline tako da sa skijalistem Silverta Nova cini naj veci ski centar u Vorarlbergu od 155km staza (dakle veci od st.Antona).
Staze su raznovrsne i ravnomjerno podjljenje mada na mapi preovladavaju plave, dobar dio ih se moze svrstati u crvene. Posto sam sedmicu proveo sa djecom nisam stigao da skijam na skijalistu Silverta Nova, koje je za Austrijske uslove ozbiljno skijaliste sa preko 100km zicama povezanih staza. (ski skolica je radila od 10 do 15h sa pauzom u 12 tako da je prebacivanje na drugu stranu skijalista bilo ne moguce za tako kratko vrijeme).
A posto vrhovi oko Schrunsa obiluju offpiste mogucnostima ja se za ovih 7 dana nisam dosadjivao na tih 30tak km uredjenih staza. Freeride iskustvima cu posvetiti jos nekoliko redaka ali prvo da pomenem jos par kurijoziteta vezanih za ovaj ski centar; Na skijalistu Schrunsa se nalazi naj duza uredjena pista u Vorarbergu koja pocinje sa 2400mnv i spusta se do gondole u selu na 700metara, dakle visinska razlika od 1700mnv je vrijedna pomena, a jos veci kurijozitet je da se na samoj pisti nalazi naj duzi ski tunel na svijetu od nesto manje od 500metara duzine. SKijanje kroz ovakav tunel zaista izgleda bizarno, a posto sam bio u sedmici zestokih vrucina sa temperaturama preko 10 stepeni u popondevnim satima na 2300metara, ovaj tunel je imao i ulogu svojevrsnog rashladnog uredjaja . Nastavak slijedi....