Vorarlberg, Montafon

[Sapa]

Jutros se vratih iz ove doline, pun svjezih utisaka, obilazim je vec drugu godinu za redom i sad kad sam stekao nesto kompletniju sliku te je vrijeme da napisem koji redak i o ovom ski centru manje poznatom i za vecinu ljudi sa Balkana predalekom da bi se tek tako odlucili da ga posjete.

Dolina Montafon se nalazi ''u sjeni'' dva popularna skijalista u Vorarlbergu; St.Anton i Lech. Kazem u sjeni pod navodnicima jer je ovo suncana dolina, ali manje poznata i daleko manje popularna od dva gore pomenuta za koje su svi culi i u koje bi svi tako rado posjetili. To je naj zapadnija regija, posljednja dolina i posljednji red planinskih vrhova Austrije, preko koji se (samo na turnim skijama) prelazi u svajcarski Davos i Klosters.
Montafon je ski centar koji cine jedno tuce sela i dva tuceta zaselaka, od kojih je naj vece i centralno smjesteno selo Schruns. Ovo selo je bilo moja ovogodisnja destinacija. Na nadmorskoj visini od oko 700mnv Schurns je zivopisno (selo ko selo), nekoliko velikih zgrada iz 19tog vijeaka koje mu daju izgled varoshi; u centru velika crkva, zgrada opstine, zgrada neke stare fabrike pretvorene u kulturni centar, a na okolnim brezuljcima nacickane tipicne austrijske kucice. za koje kazu da su tipicno Vorarlberske, mada mi se cini da sam takve vidjao i u drugim krajevima Austrije .
Za Schruns je malo ko cuo, ali eto od citavih Alpa bas to selo je prije 80tak godina odabrao Ernest Hemingvej da bjezeci od smoga Pariza u njemu provodi svoje zime, a pod nazivom 'The winter in Schruns'' posvjetijo mu je i citavo poglavlje svojih memoara, gdje navodi, parafraziram: da je dolina siroka i otvorena tako da u njoj ima dosta sunca'', za Schruns kaze da jos uvjek nema ski lift (proveo je tamo sa porodicom 4,5 zima pocetkom 20tih godina prosloga vijeka), ali navodi dalje da se uz Hochjoch penje sa skijama na ramenu i da su spustovi onoliko dugi koliko on moze da se popne, veli od toga su mu noge veoma ojacale. U tom selu je pisao svoj cuveni roman 'Sunce se ponovo radja'.
Da batalimo knjizevni doprinos ovog sela svjetskoj literaturi i da se vratimo savremenom ski turizmu.
Danas iz Schrunsa prema skijalistu, svakih 7,8 minuta polazi jedna gondola nosivosti 50 ljudi i jedna zica tzv jaje za po 6-8 osoba. Sa platoa na nekih 1850 metara se nastavlja veza prema ostatku skijalista vrhvoima Sennigrat i Krezujoch (2300 i 2430mnv). Ta veza je bila moja jedina zamjerka sto se vertikalnog transporta tice, radi se o prepotopskom dvosjedu na kojem se u spici formiraju redovi, ipak ne ceka se vise od 10tak minuta za vikenda. Nemam obicaj da se zalim na infrastrukturu volim 'vintage and retro'', ali u ovom slucaju je stvarno steta sto nemaju nesto brze i vece nosivosti, pogotovo kad se zna da su na platou jos prije desetak godina montirali 8sjed koji nije nikakva veze sa ostatkom centra i od koje idu relativno kratke plava i crvena staza. No, okolni pejzaz i tereni za skijanje kompenziraju tu blagu iritaciju oko cekanja.
Schruns ima nesto vise od 30km staza, ali je od nedavno gondolom direktno povezan sa drugim krajem doline tako da sa skijalistem Silverta Nova cini naj veci ski centar u Vorarlbergu od 155km staza (dakle veci od st.Antona).
Staze su raznovrsne i ravnomjerno podjljenje mada na mapi preovladavaju plave, dobar dio ih se moze svrstati u crvene. Posto sam sedmicu proveo sa djecom nisam stigao da skijam na skijalistu Silverta Nova, koje je za Austrijske uslove ozbiljno skijaliste sa preko 100km zicama povezanih staza. (ski skolica je radila od 10 do 15h sa pauzom u 12 tako da je prebacivanje na drugu stranu skijalista bilo ne moguce za tako kratko vrijeme).
A posto vrhovi oko Schrunsa obiluju offpiste mogucnostima ja se za ovih 7 dana nisam dosadjivao na tih 30tak km uredjenih staza. Freeride iskustvima cu posvetiti jos nekoliko redaka ali prvo da pomenem jos par kurijoziteta vezanih za ovaj ski centar; Na skijalistu Schrunsa se nalazi naj duza uredjena pista u Vorarbergu koja pocinje sa 2400mnv i spusta se do gondole u selu na 700metara, dakle visinska razlika od 1700mnv je vrijedna pomena, a jos veci kurijozitet je da se na samoj pisti nalazi naj duzi ski tunel na svijetu od nesto manje od 500metara duzine. SKijanje kroz ovakav tunel zaista izgleda bizarno, a posto sam bio u sedmici zestokih vrucina sa temperaturama preko 10 stepeni u popondevnim satima na 2300metara, ovaj tunel je imao i ulogu svojevrsnog rashladnog uredjaja . Nastavak slijedi....

[Markoos]

Gde je nastavak crni Sapimire, uvukao si me u citanje ko Andrica da citam . Deder nastavak.....

[penzos]

Sapo daj nastavak, osecam se kao kad sam kao klinac citao Bleka Stenu, pa na kraju stripa kazu "nastavice se"

[Sapa]

Hvala ljudi! Drago mi je da ovo neko cita i da ne lupam po tastaturi za dzaba. Obecevam i nastavak i propratne slike (da u potpune sliku) . planirao sam sinoc nastaviti, medjutim provajder iz cista mira kreshirao i nestala internetska veza, zaokruzi cu pricicu za par dana! pozz

[dedinac]

Pozuri cekamo!

[Tadija_91]

Pa ti treba da sastavis ove tekstove sa foruma i izbacis memoare
Cekamo nastavak
Ozbiljno, mogao bi da pokrenes neki blog...

[Grazer]

I ako sam bio u voralbergu vise puta nikada nisam cuo za Montafon

Stivo izgleda interesantno. Daj jos pa mozda i naletim u sledecem prolazu

[Sapa]

To sto Grazer nije cuo za dolinu Montafon, ne cudi. Mada se nalazi bukvalno jedno planinsko sedlo udaljena od Lecha (sa zice pod Kreuzjochom fino se vide ograde koje stite od lavina iznad Lecha) i mada sva sela ovog centra organizovano i marketinski ujedinjeno nastupuju u promociji Montafona kao cjeline i mada ski centar ima naj vece skijaliste u regijonu i mada se u svakom dijelu skijalista skija do respektabilnih 2300-2400mnv, i mada je infrastruktura i povezanost zasebnih cjelina na zavidnom nivou, i mada se ljepota pejsaza u kojem dominiraju vrhovi i do tri hiljde metara (Piz Buin naj veci vrh vorarlberga 3300mnv se fino vidi skoro iz svakog coska skijalista) moze mjeriti sa mnogim drugim centrima, i mada su sela piktoreskna, pitoma i sharmantna, i mada piste pripremaju kao i ostalim djelovima austrije, znaci za respekt, i mada ima i kafana i veselja i raznoraznih propratnih van skijaskih aktivnosti, i mada...ipak su St.Anton i Lech pojmovi u svijetu zimskog turizma zbog kojih ovaj centar ne moze da izadje iz njihove sjene. I neka tako ostane .

Kako zice na vise vrhova izlaze do preko 2300 metara, a citav Vorarlberg vazi za regijon veoma bogat snjegom (kad u mnogim drugim krajevima Austrije kopni i zeleni, tamo snjega bude u izobilju) skijanje je zagarantovano do aprila.
Sigurno se pitate kakva publika posjecuje ovu dolinu; to su uglavnom Njemci, Holandezi, lokalni Austrijanci i za nevjerovat gomila Svajcaraca (vec sam prosle godine uocijo pozamasan broj tablica iz kantona St. Galen, Araua ali i Ciriha). Samo skijaliste je preko Bludenza, kroz pitomu dolinu, udaljeno nesto vise od sat vremena voznje od grada Sent Galena (oko dva sata od Ciriha), a posto u tom djelu istocne Svajcarske nema tako velikih ski centara, Sviceri rado dolaze da provedu ne samo ski vikende vec i citave godisnje odmore u Montafonu (naravno ovo je za njih i puno jeftinija verzija nego npr. Davos ili Klosters i par drugih preskupih centara u tom dijelu njihove domovine). Na stazama se ne rijetko cuo i francuski jezik, sto me stvarno zacudilo i nisam skonto odakle su isti zalutali. Ah da, daju se zamjetiti i tipicne crne tablice automobila iz knezevine Lihtenstajn sa kojim ovaj dio voralrberga granici.
Sami Montafonci govore dijalektom koji puno vise zvuci kao svajcarski nego austrijski njemacki, ko pomalo poznaje svajcarsku i svajcarski njemacki znace da to zvuci jako jako smjesno. Od lokalnog Engleza, ski ucitelja, koji tamo zivi vec godinama saznadoh i to da je cak i u samoj dolini razlika u govoru od sela do sela, posto on tecno govori loklani dijalekt dao mi je par primjera kako se iste rijeci izgovaraju u dva sela jedva 10tak kilometara udaljenim jedno od drugog.
Publika je pretezno porodicna, mada ima i mladjarije iz obliznjih austrijskih, njemackih i svajcarskih gradova. Apres ski aktivnosti su u poredjenju sa St.antonom ili Tirolom skromne, ali je to opsta ludnica u odnosu na npr. Svajcarsku. Sve je ipak u granicama normale, jer ne zele (a vjerovatno i ne mogu) da se takmice sa poznatim susjedima, a s druge strane zadovoljavaju potrebe prosjecne porodicne publike
Sva sela u dolini su prilicno blizu jedno drugom i sva su povezana autobusima koji saobracaju izmedju gondola, nisam koristijo gradski prevoz, ali koliko sam shvatijo frekvencija je svakih 10-15 minuta. Posjetiti sve ski centre koristeci autobuse za sedam dana je prilicno jednostavno, jer su sva sela (osim Gargellena) smjestena u samoj dolini, znaci nema vijuganja, penjaja i spustanja raznim uskim i strmoglavim putevima. Naravno voznja je besplatna tj uracunata u cjenu skipassa.
Vec sam ranije napomenuo da Schruns i Silvreta Nova cine jednu cjelinu povezanu gondolom, tzv Montafon Totale, ovo drugo skijaliste nisam dozivijo, ali koliko sam shvatijo izuzetno je raznovrsno sto se ski terena tice.
Sto se cijena tice, vec godinama sam primoran da Alpe posjecujem u naj skupljem periodu februarskih skolskih raspusta; ali su osjetno nize od Svajcarske ili npr. susjednog St Antona u istom periodu.
Ove godine, nadjoh smjestaj na pet minuta hoda od gondole (mora se napomenuti da je tih 200tinjak metara u pitanju bio ozbiljan nagib koji se autom savladavao, u drugoj, ali uz zalet iz ravnice ), ali zato je skijanje bilo iz baste aprtmana, sa balkonskih vrata u pancericre pa kroz vocnjak do zgrade gondole za bukvalno 1 minut. Povratak crvenom stazom pa kroz isti vocnjak nazad do kuce (zadnjih par dana su zestoko sunce i skoro tropske vrucine ucinili svoje pa se spustanje do u dolinu stvarno nije vise isplatilo te smo koristili pogodnosti vertikalnog transporta)
Odlicno opremljen apartman od 55m2 za 4 osobe, u kuci u kojoj izdaju u totalu 3 apartmana kostao je 85e po danu, a ukljucujuci sve takse i ciscenje na kraju ispao 600e za sedmicu dana. skipas za 7 dana u visokoj sezoni 215e (kompletan montafon), Becka snicla (porcija sa dvije snicle) sa prilogom na 1800mnv 7,5e (iskreno dzaba), flasa weissebier u baru pod otvorenim nebom3,5 u restoranu 4, kriglica radlera 2,80...toliko o cijenama, nek ide zivot! Februarski raspust je atak na novcanik, ali je ovo ispalo jeftinije je nego u mnogim drugim slicnim centrima u istom periodu.

Montafon je mali, ali na srecu za mnoge,potpuno nepoznati raj za skijanje off pist. Da je u pitanju teren sa ozbiljnim mogucnostima, svjedoci i cinjenica da je od prije neku godinu Montafon postao jedna od standardnih stanica Freeride World Toura, upravo na vrhovima iznad Schrunsa, Hochjoch se odrzavalo takmicenje prosle godine. Sam Vrh i obronci odakle se startuje se vide kao na dlanu sa obliznje zice, ali je teren takav da obican smrtnik tamo stvarno nema sta da trazi, ne zaobilazne kaskade stjena od 10tak i vise metara.
Na svu srecu kompletan Montafon obiluje offpiste mogucnostima za nas obicne skijase. od jednostavnih ski routa do prilcino strmih i komplikovanih tzv abfahrt varinati.
I mada je ovo kraj prije svega orijentisan na 'bezazleni i bezbjedni'' porodicni zimski turizam, Montafonci su freeride skijanje shvatili veoma ozbiljno;
Na svim ski mapama su oznacenje skiroute i abfahrt varinte sa oznacenim stepenom tezine (crvene ili crne). Skiroute su marikirane i od lavina kontrolisane staze koje se ne uredjuju, Abfahrtvariante su uredno uneseni u skimape, ali su ne markirani i od strane gorske sluzbe, ne kontrolisani prostori na samom skijalistu ili njegovoj neposrednoj blizini.
ove godine su uveli novi termin, umjesto abfahrtvariante koriste termin skorpionroute, valjda da bi od svega napravili jos vecu avanturu.
Inace na svim zicama su postavljeni uredjaji za kontrolu ispravnosti primopredajnika.

A koliko je freeride postao ozbiljan dio ponude govori i cinjenica da se svakodnevno organizuje posjeta skiroutama sa lokalnim vodicima i to besplatno!!! Dovoljno je prijaviti se dan ili dva unaprijed na bilo kojoj ski kasi u dolini.(placa se jedino iznajmljivanje sigurnosne opreme za one koji je ne posjeduju). Cilj ovakve popularne akcije je upravo da se smanje incidenti pri offpiste skijanju, jer freerideri na bezjebdan nacin upoznaju teren i sve poetencijalne opasne tacke. a sa druge strane vodici daju neophodne informacije o mejrama predostrosti i neophodnosti koristenja bezbjednosne opreme za skijanje u terenu.

A za trajanja sezone, svakog utorka se po cijeni od 28 evra po ucesniku, organizaju jednodnevni avalanche safety kurs, koji pocinje u 8 ujutro a zavrsava u ranim popodnevnim satima. Dio kursa je i vjestacko izazivanje lavine, sto mora da je spektakularan osjecaj. Priznace te simbolicna cjena za ovako ozbiljan kurs.

[Sapa]

evo malo slika da upotpune reportazu
tzv Funken branden iliti paljenje vjestice (kamara 15tak metara naslaganih drva sa jadnom vjesticom na samom vrhu); tradicijonalno tjeranje zime 26tog februara, koje je ovaj put istinski urodilo plodom :( od sljedeceg dana je ogrijalo sunce, i to kakvo sunce. U roku od 4,5 dana je debeli snjezni pokrivac u i iznad samog sela zamjenila zelena trava. Kao sto ne pamte godinu sa ovoliko snjega, prije manje od dvije sedmice bilo ga je 1 metar u samom selu ( i preko dva metra na skijalistu), tako ne pamte ovakvu vrucinu na kraju februara i pocetku marta; podnevnih 12tak, cak i vise stepeni na 2300mnv i to neumoljivo par dana uzastopno

[Sapa]

27dmi februar