Ustali smo odmah poslije 6 u želji da se što prije upišemo u neko od skijališta iz blizine. Prognoza nam je poremetila planove, pa smo umjesto Išgla krenuli u StAnton. U njemu je danas bila ubljedljivo najbolja situacija sa vremenom od svih skijalista u blizini. Parkirali smo se na parkingu odmah ispod tribine gdje je cilj trka svjetskog kupa. Momak koji radi na pariking ispostavi se da je iz Dervente, super korektan i preporuka da se malo proćaska sa njim.
Krenuli smo odmah na Kapall i napravili par spuštanja blažim stazama da bi se zagrijali. Prvih 2 sata je vrijeme bilo sasvim korektno, bez padavina tako da smo mogli lijepo vidjeti i udaljene krajeve. Onda se navukla magla, a ubrzo zatim je počeo vjetar i snijeg. Prebacili smo se na Galzig dio i odskijali nekoliko puta Kandahar crnu stazu. Staza baš onako po meraku. Nije mnogo držala pa smo napravili pauzu u restoranu koji se nalazi na vrhu pored gondole na Galzigu. Cijene malo jače, ali supa i knedle odlični. Poslije smo par puta opet skijali Kandahar, pa se spustili i odskijali crnu 25. Sve u svemu dan za 3-,po onoj narodnoj „kako sam se nadala, dobro sam se udala“, jer su prognoze bile baš loše. Završili sa skijanjem nešto posle 14 časova. Neki drugari što su skijali u Koruškoj danas, nisu ni izlazili jer je padala kiša i nije se moglo nigdje mrdnuti.
Utisci o StAntonu pozitivni, ali ne na vrhunski. Da ne bude da smo neskromni, ali ipak nije na najvišem nivou. Sjutra Bože zdravlja idemo na neko od tih sa viših nivoa. Subjektivni utisci su praćeni sa vremenskim prilikama na skijalištu a one su danas bile hrđave...
Na kraju, da ne budemo štekare, evo slike otpremamo čim nam wifi bude jači.

Umalo ne zaboravih da kažem o kretenizmu koji smo ponijeli iz Podgorice. Vrlo neiskusno smo postupili tako što smo servis umjesto u Tirolu odradili u Podgorici. Radnja se zove Tempo, preko puta Delte. Prošle godine su Panzeru odradilo korektno servis, tako da ove godine sva trojica ponesosmo skije. Ali avaj! Ljudi, sa oproštenjem čoek nam se posro u skije. Mi nismo mogli da vjerujemo šta nas je snašlo kad smo u pauzi na Galzigu dali momku da nam ih servisira. Ja sam neke jade i skijao na početku, a ova dvojica su se mučila i svu tu muku stavljali na teret loše forme, nemanja skijaških dana ove godine, vlažan snijeg...Međutim, izgleda da taj neki koji je ranijih godina radio servis u Podgorici, to negdje radi na drugom mjestu pa nam se na skijama učio neko kome su to tek pete skije na servisu u životu. Nije nam žao ni tih 15€što njima dadosmo, a još manje ovih 30€ momku koji ih vrhunski sredi, nego nam je žao što početak dana ne skijasmo sa takvim skijama. Jes malo off tema, ali eto, možda nekom i bude koristilo iskustvo. U svakom slučaju, tražićemo od Tempa novce nazad, upravo zbog izgubljenog užitka.