Secam se tih pancerica. Nudio mi decko (prilicno neuk oko opreme za skijanje) na standu zajedno sa atomik pancerice (kao zadnje - prostali model). Probao, ali su mi bile mislim za oko 0.5 vece nego sto mi trebalo. Inace odlicna pancerica, da je bila tacna uzeo bih. Doduse kasnije sreo sam je jos na jedan stand i to u istoj velicini. Nisam znao da je za freeride. Zelim da te odlicno sluzi.
Ovo liči na Lange FR 70 ili 90
Evo, Second Foot
Jaranu prodam te Lange FR 90, bride stopala kakva god da ti je noga
ali odlična
ovo je comp 100 FR, uzeo sam ih jer je bio popust 50%, a evro 90, pa je izaslo oko 80 e.
Desna leze na nogu odlicno, a sa levom sam imao malo problema, ali je to reseno:
dezodorans je odlicno posluzio nameni
razlika spolja nije toliko ocigledna(kao kod Stekana), ali je osetna
Stevo, hvala za uputstva!
Nema na čemu, Tadija.
O Tataratira, ova tvoja pancerica u svim detaljima mnogo liči na Salomon Crossmax 10. Po izgledu prve kopče bih rekao da je veličina 31.
Ja opreme i skalamerije mashallah!
Pozdrav slobodni skijaski narodu (moj). Evo prodje 5 dana odkad se vrnuh, ali guzva velika frka/trka pa ne stidoh ni da izvjestim, a ni da okacim filmski i fotografski mat'rijal (usput nemam internet kod kuce vec neko vrijeme), ali ce kacime te slike jedan od ovih dana.
Pozz
Bu'az, ugovor sa Juznom Korejom je prekinut naglo i bez vecih problema, a sto se Recco-a tice...pa valjda sam brzi od tih lavina majku muOriginalno postavljeno od hehehe
Nivo opasnosti je bio na trojci, ja se raspito kod lokosa te mi ljudi fino rekli dje da idem, a dje da se ne igram, tako mi mislimo da nismo bas riskirali, ali to nikad nemos da znas 100%.
Kondicija je druze bila prica za sebe...nikad bolja, da cukenem vo drvo; ne pamtim kad sam ovoliko vozijo od 10:00 do 15.00, a da sutra dan nisam imo ozbiljnijih upala svih mogucih mishica, ova tri dana odskijo bez paracetamola, ibubrufena i slicnih pomagala (mashala da ovako ostane).
Ako pitas koja mi je tajna uspjeha tj koji 'work out' sam primjenjivo, vec ti negjde rekoh tajna je u drevnoj istocnjackoj vjestini zvanoj Tai Chi (zadnjih 6 mjeseci u prosjeku 3 x sedmicno)...Osjecam se bas ko one kineske dede od 75 godina, sto jos mogu stici i uteci i na strasnom mjestu postojati
Izmenio/la Sapa; 20.12.2008 u 20:17.
Evo prenosim ovde tekst o mojoj i Ogijevoj freeride vožnji u 3D koji je napisao Oggi :
Tog dana magla pretežno svugde u 3D, a samo su vrhovi bili okupani suncem, i kontamo da bi na strani ka Orelle moglo takodje da bude sunca. I zaista, penjemo se 3200m, na Cime de Caron, a gore na sve strane samo maglustina, vire samo Mont Blanc i kompanija "3000+" - a ka Orelle sunce. Nakacio bih sliku al ne znam kako se to ovde radiAl sipak - staza Combe Rosael koja vodi ka Orelle je zatvorena. Medjutim, na sredini staze se vide tragovi da je neko prosao, i pokusavamo da skontamo kuda su dosli. Par stotina metara dalje, nailazimo na tragove i skrecemo za njima sa staze. Sunce, cjelac, veseli, Patak puca fotke, sve kao s reklame. Medjutim poslije par stotina metara postaje jasno da tragovi ne vode onuda kuda smo namjerili, i da Combe Rosael ostaje iza brda. Postaje nam malo frka jer postoji mogucnost da staza vozi skroz u Orelle, koji je putem udaljen stotinjak km od naseg mjesta. Al sta je tu je, idemo dalje. Ubrzo ulazimo u oblak, i polako se navlaci magla. Skijamo i dalje i dolazimo u dolinu; magla postaje takva da ne vidimo prst pred okom. I da nema magle, sunce je vec zaslo za brdo: vec je pola 4. Nemamo pojma kud idemo, ostaje nam samo da pratimo tragove i da se nadamo da ovi ispred nas znaju vise nego mi. Imamo veliku srecu u dva pogleda: tragovi su svjezi i nema vjetra da ih zamete, i usli smo u maglu taman kad su tragovi presli na ravno, tako da se mogu pratiti. Nije nam vise do fotkanja, cutimo i Patak i ja, mozak radi ko lud, 300 scenarija u sekundi. U jednom trenutku Patak je skontao neku kolibicu na brdu, ali je ocigledno prazna. Niko ne progovara, ali obojica kontamo da bi mogla posluziti da se sklonimo preko noci. Ipak nastavljamo dalje, bice dan jos nekih pola sata-sat, valjda cemo izbiti negdje, vise nas nije briga je li Orelle ili Tunguzija, samo negdje u civilizaciju... Tragovi vode koso po planini. I konacno, u jednom trenutku izbijamo pored nekakvog jezerceta i drvenog mosta koji vodi preko njega, i na mostu se vidi znak - bar cemo moci da nazovemo nekog i kazemo gdje smo. I konacno, pored mosta - tragovi ratraka! A mi sretni kao mala djeca
Pratimo stazu, mota oko brda, i konacno vidimo neko naselje ispred nas. Nakon par trenutaka nedoumice gdje smo, konacno prepoznajemo LM! Ko je bio u 3D, zna o kakvom se potezu radi. Nas spust je trajao 40-ak minuta, bez pauze. Pitam Patka dal osjeca umor, kaze jok. A ni ja. Adrenalin je cudo
Evo ih i slike sa pogledom odozgo i našom rutom pravo u maglu.
hehe, omladino! U freeride zhargonu se to zove biti ' sucker-tracked' .
Pravilo broj jedan za skijanje u terenu: Don't Get Sucker-Tracked! Dobro ste vi prosli, ali ko nije nikad bijo 'sucker-tracked' taj nije freerider.
Osjecaj je uzasan, ali na greskama se uci. Super avantura, a jos prosla bez posljedica, divno iskustvo. Skijali ste po mjestima gdje zive duse nije bilo (osim po kojeg mrmka jeR)
Naravno ako ste se navukli na teren onda odsad lijepo da pitate locals ili pisteurs gjde sta i kako, nista ne kosta, al ljudi su naj cesce spremni da daju dobar savjet i otkriju po koje tajno mjesto.
PS
apropos lokalaca i freeride evo ja uplodovo snimke iz Argentiere sad cu da dodam i prigodan text bilo je vrijeme.
Izmenio/la Sapa; 25.12.2008 u 20:05.
Tako se ja jednom izgubio na Ogorjelici...ma užas :o)
Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)
Ovlašćenja postavljanja
Odgovor sa citatom
