Dok su se pojedini clanovi foruma gushili u metrima snjega na podrucju Balkana, ja provedoh jednu suncanu (ali radnu) sedmicu u Saas Fee-u u kantonu Valis i evo da opisem po nesto dok su mi utisci jos svjezi.
Krilatica ovog skijalista je "Alpski biser", a u vecina reklamnih kampanja pocinju sa cinjenicom da samo mjesto okruzuje cak 13 vrhova od preko 4000 metara (od kojih je Dom sa nekih 4600 i nesto metara po naj veci).
I stvarno okolish gledan iz samog mjesta (smestenog na 1800 m) izgleda bez pretjerivanja velicanstveno. Poslje par puta provedenih u Alpima prestane ono odusevljavanje planinskim vrletima, stjenjacima i kanjonima, jer nekako sve to dodje na isto; jos jedan novi snjezni vrh na vidiku, jos jedna nova planinska kosa ili sedlo na horiznontu...Susret sa Saas Fee-om je jedno novo iskustvo. Ko orlovsko gnjezdo oblozeno cetinarskim sumama (penju se do nekih 2000 metara) a direktno okruzeno silnim vrhovima i gigantskim glecerom koji kao da svakog casa prijeti da se obrusi u selo.
Saas Fee spada u red sela u kojima se izuzetno vodi racuna o zastiti covjekove okoline to je zaista za svaku pohvalu, ali u razvoju masovnog turizma ima i svojih napornih strana a prijavi cu i zasto.
Na ulasku u selo se nalazi gigantska betnoska garaza sa nekih -9 spratova i nepreglednim terminalima A i B ko da ulazite na kakav ogroman ajrodrom a ne u ljupko seoce sa kucicama na dvije vode u kojem ni jedan hotel ne prelazi 3 do 4 sprata. Parkirah se na -7mi sprat jer su prvih 6 bili dupke popunjeni.
Posto su Apartman rezervisali moji prijatelji koji zbog ludnice na putevima evrope tog 14tog februara nisu jos stigli a bilo je vec sati 20:00, a ja neznadoh ni ime apartmana morao sam odma da se javim 'osrednje ljubaznom' portiru na ulazu u mega-garazu, sa molbom da mi pronadje moj apartmancic. Od podataka sam samo znao je vlasnik izvejsni Zurbriggen (sto li zapamtih to prezime nemam pojma :) ). Covjek odmahuje glavom i pokazuje spisak vlasnika apartmana i hotela; svaki drugi se preziva Zurbriggen. No poslje par telefonskih poziva saznajem gdje mmoram da idem. Prevoz mene cerke i prtljaga organizuju vlasnici; po mene dolazi vozili kao da je sad stiglo sa nekih shina iz zabavnog parka elektricni busic, kockast ko kutija sibica unutra prostora za 5,6 ljudi da se nabiju, zuji kad vozi...stizem do recepcije gdje mi ovu voznju od cirka 500 metara uljudno i svajcarski po propisu stavljaju na fakturu: 20 chf...mislim lijepo je cuvati okolinu ali nije lijepo derati goste. (Odmah cu da privim da sam 7 dana garaze na kraju balade platijo 88 chf i to sa popustom od 15tak posto na ime turisticke takse.) Sto je brate puno puno je.
Apartman ogroman, nekih 80tak kvadrata spomenuse da je za 6 osoba a nas 4oro velikih i troje malih pa vele da se snalazimo. Dvije 5 sa 5 spavace sobe sa bracnim krevetima, velika dnevna sa visokim plafonom u njoj par sechija i galerijom sa jos dva kreveta; u tu 'gromadu od stana' bi u Francuskoj po pravilu strpali otprilike 10-15 ljudi ako ne i vise. Cjena apartmana za udarnu sedmicu evropskog skolskog raspusta je bila 2400 chf. U sedmici prije bi to bilo ispod 2000 a iskreno u aprtman bez problema moze stati 8 ljudi i da se ne guraju i ne osjecaju snuzdeno.
Selo je lijepo, ali ne i naj zivopisnij koje sam posjetijo, onako bas Svajcarski funkcionalne kuce, kombinacije drveta i kamena ali bez ikakvih suvisnih detalja, 'savojskih duboreza na krovovima'isl, u centru sela nesto drevnih zdanja gradjenih samo od debelih greda, tu u samom centru mirishu kravice i druga sitna i krupna stoka (koju nismo mogli vidjeti, ali se balega sjeno i slama 'osjecaju' po svim okolnim sokacima).
Saas Fee je nesto izmedju, niti je fensi kao Zermatt ili Verbier, a niti je bez dushe kao npr.Crans Montana, nema bas butika Cartiera i Versacija, ali ni jeftinih radnji. Stil sportsko-prakticni, ali pomalo i luksuzni. Malo vise porodicno, a malo manje apreski mjesto.
Sve je jako skupo, kao u svim ogromnim centrima, skipass kosta kao u 3 ili 4 Doline ili kao u Zermattu, s tim da je ovdje u pitanju ssamo 100km staza (od cega je jedan dio skijalista ne povezan sa ostatkom) previse je to para. Ipak zice izlaze na cijelih 3600 metara, dobrim djelom se skija na gleceru, a staze su shiroke, utegnute ko vojnicki carsaf i ne previs strme.. I mada su gondole i metro dupke pune, kad se gore izadje nema zive duse na stazi. Staze oko vrha su uglavnom blaze crvene i pokoja crna, ali tako prazne prosto izazviaju da se da gas do daske i pojuri niz strminu. Prvi put poslje puno godina sam uzivao u carvingu i punoj brzini na stazi.
Mogucnosti za moju ipak omiljenu disciplinu skijanje offpiste nisu male, ali s obzirom da se radi o gleceru nisu bez rizika. Mislim da su mogucnosti za freeride fantasticne, ali samo sa nekim ko umije da provede kroz glecere. Posto sam ovaj put isao na skijanje zbog cerke, nisam se puno raspitivao o cjenama vodica, vidijo sam da kostaju 180 chf za jedan dan sto je abnormalno skupo (moram priznati da nisam pogledao jeli to cjena za grupu ili samo za pojedinca posto nisam ni planirao da unajmim nekog, skijao sam od 10-13.00 kad se zavrsava ski-skolica tako da nije bilo sanse da odem cjeli dan na ozbiljan freeride) Inace mogucnosti za offpiste skijanje postoje uz malo izvidjanja terena sa lifta i raspitivanje kod lokalaca sam pronasao lijepe rute sto blizu staza sto kroz shumice i bilo je sasvim oke. Saas Fee je ipak uglavnom porodicna destinacija, a vecina skijasa su tu zbog fantasticnih brzih pista, tako da se uz same staze i poslje par dana poslje velikih padavina bez problema mogu naci mjesta sa djevicanskim ne proskijanim snjegom. Za razliku od mjesta tipa Andermatta i Argeniterea gdje su moje skije u gondoli bile tek srednja zalost u odnosu na ostatak teske artiljerije, ovdje sam ubirao paznju, jer nit je bilo twintipa a niti debelih freeride skija, ovdje se voze sve same race i druge skijice za pistu. I moram priznati da je i meni bilo zao sto nisam imao jedne takve jer su piste fantazija za vele i supervele zavoje, a tu i tamo pretvrde za mog Foila.
Da se vratim na boravak u mjestu. Moj apartman je bio nekih 800 metara od liftova, ali posto smo imali autobusku stanicu ispred vrata misli smo da to nece pretstavljati veci problem, malo smo se prevarili. Elektricni busici u koje moze stati naj vise 10 ljudi, a kad se jedni drugima skijasi ponu na glave i uvale skije u nos stane jedno 15 voze svakih 15tak minuta u teoriji i nesto rijedje u praxi. Raspitivanje u turistickom ofisu o tacnom redu voznje nije dalo zeljene rezultate; bili je frustracija i negodovanja pa smo jedan dan dobili taxi jer se zadnji autobus koji su nam u ofisu obecali nije pojavio oko 17i30. Odlazak na skijaliste je poslje par dana navikavanja prolazijo rutinski, jer smo ulazili na prvoj stanici i mogli cak i da sjednemo, ali je povratak bio katastrofa; na pocetnoj stanici stoji 50tak ljudi, a dolazi samo jedan bus u koji moze da stane maximalno 15. Nisu nam objasnili zasto ne ubace bar 2,3 extra busica, imali su neki bezvezan argument da je guzva na ulicicama, i jos da mmoramo biti sretni sto se uopste vozimo jer do prije godine "gradskog saobracaja" nije ni bilo.
Skije smo ostavljali u deboima pored staze, jer je guranje sa istima u 'autobusu' bio pravi mazohizam. Depo kosta 1 chf.
Sve te frustracije nebismo imali i citava ova prica o gradskom prevozu nebi zauzela prostor u ovom postu samo da smo mogli da rezervisemo neki apartman u blizini skijalista, no bila je to sedmica odmora u francuskoj, engleskoj, djelu holandije.....tako da smo morali da se zadovoljimo "kucicom na kraju sokaka".
Sviceri inace poslovicni, ali ko i obicno bez emocija, a ljubaznost valjda ostavljaju za kod kuce poslje radnog vremena. Na medjustanici gondole ne pustaju posto je proslo minut poslje 16i15 a mi sa malom djecom koja ne mogu da se spuste strmom crvenom stazom....pravila su pravila hebes ga. gledamo kako prolaze prazne gondole i snalazimo se kako znamo i umijemo.
Vertikalni transport takodje nije ostavijo utisak. Na udarnoj gondoli Felskinn se udolini ceka oko 30tak minuta, onda medjustanica pa kroz katakombe u planin9dobrih 5-10 minuta hoda do stanice metroa koji izvozi na 3500 metara. Sve u svemu kad je shpica treba i sat i po vremena da se stigne na vrh. Druga gondola ima dvije medju stanice i prilicno je neprakticno sto kad izaadjes iz gonodole traje jos dobrih 5 minuta prije nego se izadje iz tunela i stave skije pod noge. E kad su skije jendom pod nogama onda se zaboravi na sve te nedace, ali iscrpljujuce je to sve skupa.
Zadnji dan sam pronasao fantasticnu offpist rutu sa nekih 2800 metara do u selo, a par dana vozijo kroz shumarke po netaknutom i mekom snjegu. Samo skijanje u Saas Feeu sto se kvaliteta staza tice je vrhunsko sve ostalo je mmm malo mlako. Super osjecaj je bio izvesti djete na 3500 metara i spusti se zajedno na nekih 2500 po suncanom danu bez daska vjetra.
Saas Fee je takodje poznat po kvaltietu snjega i vazi kao jedna od omiljenih destinacija za snowboardere. Vrvi od daki, a puno ski-butika su orijentisani iskljucivo na snowboard publiku.
Apresski je srednja zalost, ali zbog toga nisam tuzan, skijanje sa djecom je ravno freeride-u, to potpuno iscrpljuje :-)
Od poznatih ljudi u Saas Fee-u vidjeh ministra-glumca Branislava Lecica. Silno se radovao cerkinoj medalji iz ski-skole.
Eh da Saas Fee drze 2 ili 3 familije; Jedna je Zurbriggen a druga Supersaxo (supersmijesno prezime) Svi shopovi i apartmani su u rukama jedne ili druge familije. Cuveni Pirmin je inace iz Saas Amangel sela nesto ispod Fee-a i naracvno i on ima svoj hotel.
