Citirati:
Eh Sapa, Sapa... Kontao sam da napisem izvestaj iz 3 doline... i smislio koncepcijski kako bi to trebalo da izgleda al kad danas prvi put detaljno procitah tvoja pisanija iz dubokog i strmog... digoh ruke (ko kad je Laza Lazarevic (il bese Kostic?) prestao da pise kad je procitao Anu Karenjinu).
E moj Lazo, stari romanticaru, vrijeme te je dobro pregazilo,ali cuvaj i njeguj taj svoj romantizam to je postala deficitarna roba u danasnje vrijeme.
Citirati:
Zamisljam samo kako bi izgledala moja recenica "...dize nas gondola nosivosti 12 tona (150+1 covek) na vrh Caron na 3200m (odakle ce puci pogled na citave Alpe), neki delovi tela rade ko meduza, sto od ushicenja pogledom i dozivljajem, sto od iskonskog straha kad znas da nisi na zemlji... Sa tog vrha biramo boju staze prema svom ukusu (ja odabrah crvenu jer nema plave) i dok se spustamo u dolinu na razumnije nadmorske visine gledajuci na Val Thorens pod nama i jos dalje Les Menuires, uzivamo, svojim Fischerima sekuci tek pokoji hupsercic jer ratrak te noci nije prosao tom stazom..." prema ushicenju koje si ti doziveo, u pojedinim trenucima, boreci se za svoj zivot i malo duvanskog dima (znam kako je kad ne dopusis tek upaljenu cigaretu)...
Verujem da bi bila smesna... zato ako neko drugi moze i hoce da detaljise impresijama iz Le troa Vale neka to ucini. Ja ne mogu.
Recenica iz tvoga pera o tehnicikim podatcima one giganstke gondole, ne bi izgledala nista manje uzbudljiva nego li bilo koja moja recenica o vrsti snjega, stepenu nagiba i kolicnini straha koji sam u pojedinim trenutcima osjecao (to su zvali strah u romanticnom 19tom vijeku, danas se to popularno naziva "adrenalinski-kick"), ali i neopisivoj sreci u onim bespucima.