Pogledati punu verziju : Ste Foy samo za istinske ljubitelje bijelog
5 kuca, jedna trafika, jedan apartmanski kompleks, 3 ski lifta i 25 km staze.
A kad se zna da se ovo gore pomenuto nalazi na pola puta izmedju Espace Killy i Para di ski (centri od po 350 i 430 km staza), na svega nekoliko kilometara od Tignes, onda se covjek nekako logicno priupita ima li smisla spominjati ovakav mikroskopski ski-centar.
Naravno da ima smisla. Ste Foy je walhala za skijanje po neuredjenim prostranstvima, pravi mali raj za obozavaoce backcountry aktivnosti. Tri pomenuta lifta daju direktan pristup vise stotina hektara ne uredjenog snjega. Dragocjenost ovog mjesta lezi u cinjenici da se do tog netaknutog prostranstva netreba pjesaciti satima, malo skretanje sa piste vec znaci direktan pristup u raj.
I mada je Sainte Foy bukvalno vrsta svetilista evropskog freeride naroda, u selo dolaze i 'obicni turisti' koji se sklanjaju od vreve ogromnih centara koji su u direktnom okruzenju.
Inace freeride ski-skole iz Tigensa i Les Arcs ove terene redovno koriste za svoje aktivnosti.
http://www.saintefoy.net/index.jsp?c=23276
[QUOTE]Dragocjenost ovog mjesta lezi u cinjenici da se do tog netaknutog prostranstva netreba pjesaciti satima, malo skretanje sa piste vec znaci direktan pristup u raj
U prosli cetvrtak 27 decembra sam se uvjerijo da je ovo u vezi pjesacenja, samo djelomicno tacno. Sedmicu sam proveo u La Rosiere-u, mjestu koje je za mene otkrice decenije sto se Francuske tice. Impersije o la rosiere i Espace St.Bernardo-skidomenu sam ostavijo na sajtu www.skimagare.info/forum, pa ako nekoga interesuje nek cita da se ne ponavljam, a i previse pisem.
Posto je la Rosiere udaljeno svega 10tak km od cuvenog Ste Foy, djavo mi nije dao mira, da ne odem i ne oprobam Ste Foy i spustim sa cuvenog Foglietta vrha. U la Rosiereu sam u nedelju popdne usao u kancelariju skiorganizacije Evolution 2, i vec u ponedeljak 25-tog decembra citavo jutro proveo sa njihovim offpiste-vodicem, 50-to godisnjim divojarcem, ljubiteljem svih aktivnosti vezanih za terene, lukavom lovokradicom, koja puca od energije i ubija u pojam svojim nevjerovatnim stilom skijanja i vodjenja ljudi kroz off-piste. Poslje prvog dana provedenog s njim, sam ga prozvao 'dzelatom'. Offpiste skijanje oko la Rosierea sam do u detalj opisao na sajtu skimagaradi, ali ipak da se jos jednom pohvalim da sam , prosao kroz Combe des Moulins, mjestu na kojem vjezba Manu Gaidet, freeride legenda iz La rosierea. Istina prosao jednim 'vjerovatno' puno manje leprsavim stilom i brzinom, ali za mene ne opisivo uzivanje i iskustvo, a turu zavrsijo skijajuci kroz guste shume u pravcu doline. To citavo jutro je bilo zaista uzbudljivo, ma fantasticno! ali mene je kopkao ste Foy; posto za Foglietta znam samo iz prica s interneta upitah vodica, da mi onako iskreno kaze, da li sam ja dovoljno dobar za te ledine kojima se samo spustaju ozbiljne freeride-ljudine, a ne tamo neki Sapa-amater. Veli; proso si Combe des Moulins i shume iza Roc Noir, dakle Ste Foy nije nista tezi za skijanje..............par dana kasnije se uspostavilo da laze ko pas :sm008:
U srijedu vece sam zaspao prije 21:00, a u cetvrtak sam se probudijo u 2.30 izjutra, uzbudjenje. Nije pomogla ni topla kupka, ni topao caj/mlijeko, nisam mogao da zaspem, bio sam uzbudjen, ali onako sretno, ko da sam na drogama.
U 9:00 u punoj 'ratnoj opremi' cekam da me pokupi terensko vozilo koje ce me odvesti na najvecu ski-avanturu u mom zivotu. Sa zakasnjenjem od 15tak minuta dolazi jedna krntija od djipa na cijim vratima se jedva nazire 'evo 2'. Za volanom moj covjeculjak-vodic, onaj gorstacki, lukavi osmejak; pita je sam spreman. Ih reko; ko zapeta puska u lovokradice. Skije na krov: 5 pari (rosi b78, rossi b3, pocket rocket, Seth Vicous i naravno moj FOIL).
Avantura je vec pocela kod prve krivine na dole (spustanje autom skoro do u dno doline, a onda opet uzbrdo do Ste Foy-village), covjek vozi auto kao sto vozi skije: brzo, ostro, bez kompromisno, jedino sto je offpiste opasan samo za sebe, a u autu opasan i po, zna covjek poso; pustijo odma da mi radi adrenalin. U autu nas je petoro; 2 Francuza, jedan mladi Belgijanac, skiguide i ja. Vodic vozi ko da ga progone, kaze zakasnicemo na bus koji treba da nas odvede do ski-stanice Ste Foy. Parkiramo krntiju i hvatamo bus.........
Poslje presjedanja na 2 lskilifta, treci nas dovozi na naj visi vrh ski-centra ste foy 2620 m. Iza kucice pocinjemo 'skijanje uzbrdo' pa onda preskok preko nekog uzbudljivog brdasca, jos 50 metara i skijanje se zavrsa. Gore iznad nas Foglietta vrh (2930 mnv), ceka da ga osvojimo. Skije kacimo na ruksake, raskopcavamo pancerice, dobijamo primo/predajnike i......oko 10:15 pocinje 'setnja'.
Dan perfektan za pjesacenje, suncan, vedar, bez daska vjetra, pjesacimo preko kose sa koje je vjetar dobrim djelom oduvao snjeg, a tamo gdje snjega ima, postoje dobri utabani tragovi pa se pjesaci lako. Ja odnekud izvuko energiju pjesacim i ja bas ko neko magare. KAKVO UZIVANJE!!! Hodamo gledajuci u Mont Blanc s nase lijeve strane, stanes da se odmoris, okrenes se a na drugoj strani Le Grande Motte iznad Tignesa, jos malo se okrenes gledas u tri paralelna glecera iznad ski centra Les Arcs........Ko zna kad sam zadnji put isao ovako polako, ali sigurno, bez stresa. Upijam pogledom svaki od onih desetina vrhova oko mene, ja bi stao, sjeo zapalijo cigaretu, ali nema pauze, nas 'dzelat' hoce ritam. Ispod nas, s lijeve strane provalija, a s desne bijelo prostranstvo. Jedno vrijeme pjesacimo paraleno sa grupom francuskih turnish skijasa, koji na svojim Trab i Salomon skijicama prodjose pokraj Fogliette i izgubise se negjde u pravcu Italije.
Mada je visinska razlika svega 300 metara, a uslovi za hodanje savrseni, stizemo gore tek poslje 1 sat i 15 minuta, moram da kazem zahvaljujuci malom Maxime-u, super smjesnom Belgijancu iz Lijeza, strava decko, al ne moze da ide uz brdo pa ni za metar. Ja sam na moju srecu dva dana ranije odnjeo moje pancerice na prosirivanje, kazem na moju srecu, jer bih inace umro od bolava, nove, uske....odlicne samo za skijanje, bolne cak i za apres-ski, a o hodanju da i ne govorimo.
Na vrhu pravimo pauzu od "citavih" 5 minuta. Jedem na brzaka chips i chokoladicu, jos gutljaj vode. Jos jednom upijam pogledom one nevjerovatne planine oko sebe. Jean Luc, nas vodic, pita hocu da otvorim Fogliettu; reko hocu, gdje pocinjemo??? Kaze eto tu 'dole', gledam ga i mislim evo ga opet lokalni seljacki smisao za humor; prvi dan na freeride-u mi je reko da moram da skocim preko neke provalije; pa se poslje grohotom nasmijao i rekao da je naravno u pitanju bila sala. Mislijo sam da se opet sali, ali.......jok. Gledam u onaj prosjek na koji prvo moram da sjednem pa tek onda da pocnem da skijam. Pocetak :eek: . Moram reci da je u pitanju bio i jedna negativni psiholoski momenat. Citavo vrijeme smo se penjali na suncanoj strani, osoju, nema vjetra uzivas, onda odjednom trebas da se pustis u mracnu provaliju (u tom trenutku potpuno u hladovini),mislim da je strana sjever-sjeverozapad (ali slab sam s tim stranama svjeta, kako god tu vlada mrak). Vodic ode prvi, gledam ga skace ko divojarac kroz onaj duboki snjeg. Sjedam na rub prevoja, skije u snjeg, da se otkliznem u otvorenu strminu par metara dalje. Snjeg uzas!!! Pretvrd da bi imao ikakve veze sa puderom, a opet ne dovoljno tvrd da bi bio kompaktan, kao sto sam ga proteklih dana dozivjo u espace st.bernardo. Ovjde skije jedva probijaju kroz par centimetara tvrdu koru, Uzas, strma, duga i siroka padina ispod vrha. Moram da kazem ne strmija nego padine koje sam sa istim tipom skijao par dana ranije u combe des moulins, ali tamo je snjeg bio tvrd i skijalo se pa skoro ko na stazi......a ovaj snjeg ispod Fogliette, baaaa. Pustam se na dole, ko ronilac kad se baci s palube brodica u tamnu vodu isto tako za trenutak gubim orjetnaciuju. Poslje prvog shoka, malo frustracija, ma hocu ja ko u FR filmovima, u GS zavojima na dole, drugi zavoj skija se otkaci, moram reci bez razloga ( a nastimana vec ranije na 11 DIN), snjeg srecom na tom mjestu nije bio pre tvrd da odletim jedno 50 metara na nize, nego se zaustavim vec poslje 2,3 metra. Trazi skiju.
Hahhaha, sjetih se u tom trenutku kako sam ovdje na forumu objasnjavao metodu za trazenje skije u dubokom snjegu. Ako me je tada neko uzeo ozbiljno nek zaboravi. Na tom mjestu je toliko je strmo da se jedva odrzavas i sretan si sto nisi otklizijo jos dalje od mjesta gdje si pao, da ti ne pada na pamet da skidas drugu skiju i njom poprecno trazis onu pod snjegom. Trazijo par minuta, sa stapom nista. Vodic je srecom bio paraleno samnom na padini, dodje do mene pogleda gdje sam pao, zavuce ruku metar dalje od tog mjesta i izvadi skiju :sm018:
Objasnjava mi da ne budalim i da skijam u kratkim zavojijma, u skokovima, jer na zalost ovo nije puder. Citava grupa se chupa u onom snjegu, inace dobar metar dubine (kad ponekad propadnes). Skijamo samo ispod stjena po 20,30 metara na dole, a ona brzo presjecemo otvorenu padinu. Opasnost od lavina tih dana je bila jako mala, ali vodic rece da se tu nije saliti jer je prestrmo. Ponosni sam vlasnik avalung-ruksaka, al sam zaboravijo da otkacim tu cjevcicu za disanje :confused:
Prolazimo strminu, padina postaje mnogo blaza, ali snjeg jos gori. Tamna mislis da si se navikao na snjeg; Naletis na zamrzlu povrsinu na kojoj skije moraju ici dobro na kant, ali vec par metara kasnije opet prosjecas kroz ledenu koru i propadas. 3,4,5 zavoja, stop. Nozni misici gore. Borba, ali Jean Luc drzi ritam, nema odmora dok traje obnova, jedini on vozi relativno lijepo i ritmicno, ali vidi se da nije sa lakocom. Taman sam se navikao na blazu padinu, sretan sto se rijesih one bijede ispod vrha planine, kad stigosmo do nekog suzenja; Kuloar i to klasika. Super izgleda po mojoj procjeni dug izmedju 70 i 100 metara, sirok 10 tak, strm dobro, nebih da spominjem stepene nagiba, ali bilo ih je puno u pitanju....u boljim uslovima savren da se nalozis, ali taj dan u tom kuloaru snjeg tvrd ko kamen, nije led, ali na granici. Stao sam na vrhu i paraliso se od treme da nekazem straha. :hair:
Prvi put u zivotu sam iskreno i casno iz dubine duse pozalijo sto ne nosim kacigu. Kuloar na polovini ide u krivinu, ne moram da spominjem sta se desi ako se gore padne, pa se veliko brzinom, ne daj boze naglavacke odleti do onih stjena. Vodic inace cjelo to vrijeme prilicno opusten, nas tada upozorava da skijamo extremno-pazljivo, veli: 'don't fall hier is no good for you head and the back'. Ja volim dobru salu, ali mi u tom trenutku nije bilo ni najmanje smjesno. Obozovam offpiste skijanje, nisam extrem, al se ne plasim strmih padina, ali ovo je bilo "malo" previse za mene, onaj kliski snjeg, u kombinaciji sa ostrim stjenama..............................
..................'Use two battons''!!! Galami vodic odozdo, Skacem, a ukpijo se kao prut. Srce stalo, ne disem. 3,4 zavoja, pa stanem, pa opet 2 zavoja pa stanem, prodjoh prvi i zamakoh za otvor kuloara. Gledam iza mene dva francuza, a jean luc stoji na polovini procjepa i viche: Alez Maxime, Allezzzz!!! Maxime se ukipijo, stavijo rukavice na oci i vrti glavom. Vodic se pope do njega, uze ga za ruku i polako pocese da se otklizavaju na dole.
Prodjosmo kuloar pitam kako se zove i zaboravih na licu mjesta; Regnier ili tako nesto, ali bas nije ni bitno. Otvori se ponovo poljana, ne previse strma, snjeg i dalje tezak, ali vodic profura u punoj brzini pored nas: Freeeeeerideeeeeee!!!!!!!!!! Ode dole ko veliki, meni se odjednom povrati samopuzdanje i ja za njim u dugim zavojima. Prvi put toga dana stvarno freeride-osjecaj. Citava grupa sjece snjeg u punoj brzini, cak i mali Maxime. Ihaaaa, yes, ja, da, yupiiiii, skijanjeeeee. Prije nego sto smo stigli do puteljaka koji kroz sumu vode u sela u dolini bijasmo nagradjeni jednom mini-puder poljancetom, neka mikro-klima vlada u toj dolinici i snjeg mekan i suv ko barut, jedino poljance sa puderom je previse kratko da bi zadovoljilo nasu potrebe za pow-pow.
Stadosmo da sacekamo Maxima, Jean Luc gleda govanjca i tragove divljih zivotinja, pogled lovca, sjetih se da se njegova kuca na kraj sela zove "Lovokradica", u tom trenutku mi bijase jasno i zasto, gorstak, lovokradica. Kaze tragovi od Kokota, spustamo se kroz sumu, vodic ponovo staje, pokazuje oljustenu koru jednog drveta, govori da je u pitanju zivotinja, vidim i ja da je zivotinja, ali ja nemam pojma na koju on zivotinju misli (slab mi francuski skroz).
Kad sam pomislijo da je avantura zavrsila, vodic ponovo pojacava ritam: 'we go to catch the bus', prolazimo katunske kuce, prazne, prije bili katuni, sad renovirano u ljetnikovce, nigdje zive duse, hvatamo sumski put, na njemu stotine tragova od hodaca, neprijatno za skijanje. izlazimo na cistinu kod prvih sela, dzelat opet po gasu, slalomamo kroz vocnjake, skacemo preko kamenih ograda, a onda preko slozenih drva i kamneja, kroz dvorista i pored ulaznih vrata od kuca, to trazi tehniku bas ko pod Fogliettom. Mrtav sam od napora, ali je moja radost neopisiva, freeride ko sto sam ga uvjek zamisljo, skijanje dok bukvalno dalje ne moze. Stajemo na terasi ispred necije kuce. Tu su strme stepenice koje izlaze na 'glavnu ulicu'. Skije na rame i trci, uhvatismo autobus. Vozac isti kao i ranije tog jutra, cestita nam Foglietu, kaze nesto na francuskom, spominje 'kurazhe'. Mislim se u sebi; vala prijatelju i ja sam pod utiskom dje bijah i kud prodjoh i prezivjeh.
E da, da ovo ne zaboravim. Kad smo prosli onaj kuloar, profurali onu lijepu strminu i stali da gledamo govanca od Kokota, pogledam ponovo gore na taj kuloar i vidim dva skijasa. Stoje, stoje i odose desno, zaobidjose kuloar nekom otvorenom, cini se odozdo puno blazom strminom. Nisam imo vremena da se ljutim, al sam pomislijo sto nas onaj dzelat od vodica nije proveo tim putem nego nas namuci onim slomovratom, ali sta ces, neki ljudi su jednostavno sadisti i ne mogu protiv svoje prirode........:-)
Ponovo u kombiju sati je 14:00 ja gola voda, u ruksaku imam rezervnu majcu, al me mrzi da presvlacim, reko to cu kad stignemo u la Rosiere, noge trepere, vadim transceiver iz dzepa da ga vratim onoj divokozi od dzelata......on me gleda kaze 'eee, we go 2nd run'.:eek:
Da skratim, opet nije bila sala, prije nego sto sam mogo da kazem: neka fala lijepa ode ja sjest i na miru popusit cigaru, tj "idem ja ljudi kuci" (ono ko Kasika)......mi smo vec bili kod polaznog lifta na ski-stanici Ste Foy :confused:
10 minuta pauze, na pivu u autenticnu kafancugu pored lifta, toce Heineken za €3,- prva cigareta taj dan, ali ne stigoh je zavrsiti.....Allleeeezzzz, opet na lift. Ovaj put hvatamo krajnji lijevi lift la marquise koji nas nosi na 2400 metara kosi naporni spust iza kucice, snjeg sad jos tvrdji, opet izgubismo skicentar iz vida, Sav taj put je Jean Luc povremeno snimao nase akcije 'sluzbenom kamerom' ovaj put kad sam se dokobeljao nekog zaravanjka pokazah mu "u shali" srednji prst. Gledame kaze: 'we go powder now', ih reko ne se...i zivota ti, koji crni puder pa citav dan ginemo u ovom teskom snjegu, nemoj na ranu stajati.....kaze: yes, yes in the forres..........i stvarno prilazimo shumi a ono CJELAAAAAAAAAAC, mek, fin, drag. Pravo skijanje umjesto onog cupanja. Dodje mi da stanem, kleknem i cjelivam onaj svileni snjeg. :sm011:
Odnekud izvuko snagu, valjda od onog jeda i patnje, ko drugovi partizani, otisno se skacem preko borica i stjena dobro prekrivenih snjegom, Jean Luc otiso ispod pa me snima godraaaa miiiiiiiiiiiii, imam ojsecaj da skijam ko zmaj!!!
(DVD mi je obecao isprziti jedan od francuza iz nase grupe, samo da to dobijem bi cu ponosan ko veliki freerider).
Super skijanje, ali suma sve gusca i strmija, a noge sve umornije. Lijevi palac se ukljestijo u lijevoj pancerici i pocinje ozbiljno da se javlja, ali skijam i dalje ukljucijo automatskog pilota, jedino Maxime i jedan od francuza voze plug izmedju onog drveca. Vodic pita jesam li cesce vozijo kroz sumu, kazem nisam (a to je i istina), samo je napucijo usne, klimno glavom, moram priznat da sam taj njegov ruralni tik dozivijo kao veliki kompliment. U jednom trenutku ih sve izgubim iz vida, odjednom sva snaga potrosena, lezim u sred sume vidim da smo jos previse visoko od doline i sela, a palac boliiiiiiiiiiii. Cujem dzelata, galami kroz drvece nesto na francuskom, nadjosmo se, ja izgledam ko da me je poplava izbacila, ljepse je biti mrtav, mislim. Dzelat pita jel sam ponjeo onu lampu sto se kaci na chelo..........veli: 'we go 3d run" i ja se tu odvalim smijati, vec se fata sumrak, sad znam da je shala u pitanju. Necu kako smo se dovukli do cistine, u tome nije bilo nikakvog shmeka, bolu u svakom misicu, gosti i onom palcu na lijevoj nozi, dosli mi da skinem skije i pancerice i bacim u jarak i bos sidjem dole.
Spustamo se puteljkom iz 'prve voznje', ja se okreno vozim switch, ne sto sam cool, nego mi se cini da me tada sve manje boli :glavaozid , rabih se i nemogu vise da ustanem, ali moram. Dodjo smo do kuca, par minuta hoda od parkinga gdje nas je cekala sluzbena krntija od evolution 2. Skinem jedva pancerice s nogu i zovem buraza da donese patike..................................
Tako se zavrsila moja Ste Foy avantura. Jedva cekam da ponovo odem u La Rosiere, uzmem istog vodica i popnem se na Fogliettu, ja i taj vrh imamo nekih racuna koje moramo da poravnamo :smoke:
svaka cast sapa drago mi je da si se tako proveo
citajuc su me koljena zabolila od napora :sm011:
iako sam prestao da pusim skoro mi je doslo da zapalim
drago mi je da te vezovi nisu vise zajebavali
jer iskociti na 11 bez razloga nije sala
zato ja kazem uvijek uzeti ozbiljan vez lako je samnjiti din
ja se nadam ove godine sumskom skijanju...
i sve u svemu odlicno opisano
:yay: :dziveli:
I ti si zbog toga propustio kafu???
;)
Svaka cast, sto za pothvat, sto za review...
Magarac i divojarac na vrhu Fogliette
S lijeva na desno: Mont Blanc, Magarac i Divokoza-Dzelat. To je bio posljednji osmjeh na mom licu jer je 5 minuta kasnije pocelo spustanje niz Fogliettu
mislio sam da si uzeo foil sa konzervativnom grafikom
neki dan sam vidio iste te i odlicne su
nego na cemu je skijao divojarac i koje duzine
posto je vidim covjek metar i sumska jagoda
ali se vidi na njemu da je neko koga nije lako pratiti
i nije zdravo pratiti
Banja, sledeće godine ti onda ostaje onaj HeliSkijing :dziveli:
mislio sam da si uzeo foil sa konzervativnom grafikom
neki dan sam vidio iste te i odlicne su
nego na cemu je skijao divojarac i koje duzine
posto je vidim covjek metar i sumska jagoda
ali se vidi na njemu da je neko koga nije lako pratiti
i nije zdravo pratiti
Ma jok, nisam uzeo 'sive misheve' nego ove sharene-barene, model od prosle godine.
Jean Luc; divojarac-lovokradica vozi na b78!!, a samo da ga vidis kako vozi :sm017: bukvalno je visok metar i sumska jagodica. Ebiga ko zna zna. Skije su vece od njega jedno 10 cm. U petak vece se nasli u nekoj kafani da nam pokaze video. Kafana puna, mene blam, reko mora da izgleda uzasno, ali.........gdje smo vozili ispalo je sasvim oke. Nadao sam se da ce da mi ponudi neku kasetu, ali yok. To je materijal za evolution 2. Na Fogliettu ne izlaze tako cesto ko sto sam ja mislijo. Samo kad ima dovoljno interesenata, citaj ludjaka i kad je vrijeme opitmalno, tako da sam imao puno srece da je expedicija organizovana prosle sedmice.
PS
Tu gdje stojimo, na dva metra iza nas pocinje spust-provalija, ja sam izasao treci na vrh i u trenutku kad su me slikali nisam ni znao gdje ce mo krenuti sa skijanjem.................bilo je to "malo iznenadjenje"
Banja, sledeće godine ti onda ostaje onaj HeliSkijing :dziveli:
Sretna Nova ooo Wlade! Pa slike sa heliskijanja bi opasno podigle moj rejting ;) samooo, tih 200tinjak evra za helikopter bih iskeshirao, samo ako bih znao da na nekom od okolnih italijanskih vrhova lezi makar pola metra 'bijelog praha'. To mora da je zezsca senzacija spusti se na 3400 metara, odmah ispod M.Blanca i onda opiciti jedno 1.500 metara, visinskog pada, prevaliti 4,5,6 km kroz djevicanski snjeg, za to iskustvo bih dao mozda i vise para.
Wlad od kad sam uradijo taj 'hiking' promjenijo sam se kao skijaska licnost, ozbiljno razmisljam da nabavim kozhe za penjanje. Gledo sam one turne-skijase kako idu pored nas, ponovo sam se odusevijo planinama, nigdje zive duse, potpuni mir, osjecas se ko budisticki monah na tibetu....totalno meditativno, ozbiljno. Kad ponovo pomislim na to iskustvo, osjetim da je ipak naj ljepsi momenat bilo penjanje u onoj bijeloj tisini.
haos ti je ta ideja sa kozama za penjanje
jos kakve alipine treckker polovne nabavis i to je to
sve sto ti treba i naravno dodatno prosiris cizmu
foil i jeste dovoljno lagan
i ja bih volio SP turno da opremim...
ali sve u svemu haos vidis kako covjeka mogu da razvale dvije voznje
zar to nije bolje od sedam dana skijanja na pisti
a o tehnickom napretku i da ne govoris
tek kad dodjes na takvo mjesto visis koliko neznas i koliko
jos ima da se uci (to ne mislim na tebe nego generalno ) hahahaha
i koliko treba da se uci :ok:
[QUOTE]haos ti je ta ideja sa kozama za penjanje
jos kakve alipine treckker polovne nabavis i to je to
sve sto ti treba i naravno dodatno prosiris cizmu
foil i jeste dovoljno lagan i ja bih volio SP turno da opremim...
Ma znam da zvuci kao suplja, ali turnoskijanje i freeride to je totalni povratak prirodi.
ali sve u svemu haos vidis kako covjeka mogu da razvale dvije voznje
zar to nije bolje od sedam dana skijanja na pisti
a o tehnickom napretku i da ne govoris
tek kad dodjes na takvo mjesto visis koliko neznas i koliko
jos ima da se uci (to ne mislim na tebe nego generalno ) hahahaha
i koliko treba da se uci
Ja bi reko da je ovo bolje od 14 dana skijanja na pisti :yay:
A sto se tehnickog napretka tice, nemam komentara.......poslje pistu vozis s prstom u uvu, zatvorenih ociju............ja zadnji dan umalo ubih djete od 5 godina na stazi, zaletijo se samouvjereno, kamikaza, a djete odma iza prevoja, nisam ga vidijo............imo me otac ubit, imo je covjek i pravo.
Tako sta da ti kazem za mene je skijanje na stazi samo stress, razmisljam hocu koga udariti ili hoce li mene neko udariti u petak me idijot na race-boradu zamalo polomijo, vozim krajem staze, a on hoce izmedju mene i kraja da prodje u punoj brzini na tvrdoj crvenoj stazi :hair:
Van staze nemam kome da budem odgovoran osim samom sebi. Mir, tisina, sendvici, voda, mir, tisina.............
Puh vodic je da te vodi, a ne da te uci skijanju, ali covjek je dao par korisnih savjeta, a osim toga gledas ga stalno sta radi i upijas pokrete, poslje dva dana sa tim tipom, sam naucijo nekoliko novih, znacajnih stvari sto se tice skijanja u teskom snjegu.
a o tehnickom napretku i da ne govoris
tek kad dodjes na takvo mjesto visis koliko neznas i koliko
jos ima da se uci (to ne mislim na tebe nego generalno ) hahahaha
i koliko treba da se uci :ok:
Ma mozes slobdno na mene da mislis, u onom teskom snjegu iznad Ste Foy-a sam tek shvatijo kolko jos moram da ucim. Pogotovo gledajuci umjece onog vremesnog vodica, kako prolazi kroz onaj snjeg, na onom nagibu.........mislim da ce sa ovim novim iskustvom, ako BOG da sljedeci spust niz Foglettu, da prodje lakse i leprisavije :ski:
najveca prepreka tehnickoj voznji su razlicite vrste snijega
pod idealnim uslovima strmina nije toliko strasna
samo za primjer ako vam se pruzi prilika da prodjete kroz neutaban vjestacki snijeg bez obzira na strminu ima da vam bude jedna od najtezih voznji u zivotu to se zove borba
najveca prepreka tehnickoj voznji su razlicite vrste snijega
pod idealnim uslovima strmina nije toliko strasna
Definitivno je tako. Uvjerih se na vlastitom primjeru. Pondeljak vozijo komplikovane terene, strme, ali snjeg tvrd kompkatan, nikakvih problema sto se stabilnosti tice. U utorak me na Italijanskoj strani doceko puder, vozijo offpiste ko veliki, velika strmina, ali samo par desetaka metara duga; prosaram je u dugim zavojima, okrenem se, stao i divim se samom sebi, nastavijo kroz neku shumu pa se poslje 20tak minuta vraco na stazu, jer mi nije bilo jasno gdje cu izaci, ali snjeg famozan. Poslje ispricam onom divojarcu, gdje sam bijo i kako; kaze: why stop? just go, go, go and you always come in la Thuile :)
Elem poslje tih para iskustava na tvrdom i mekom snjegu sam se pomalo ufurao da sam neki skijas, ali u cetvrtak na snjegu koji svakih par metara mjenja tvrdocu, tu me surova stvarnost ponovo prizemljilasam shvatih da sam tek na pola puta da postanem skijas.
Elem poslje tih para iskustava na tvrdom i mekom snjegu sam se pomalo ufurao da sam neki skijas, ali u cetvrtak na snjegu koji svakih par metara mjenja tvrdocu, tu me surova stvarnost ponovo prizemljilasam shvatih da sam tek na pola puta da postanem skijas.
Normalno, taj mix meko / tvrdo / korica je najteže za skijanje. I naravno kada je dubok extremno mokar sneg - borba :D.
Još kada je početak sezone, bez kondicije i uigranog balansa, belaj ;). Prošli vikend na Žabljaku je bilo uglavnom tako offpiste, samo malo lepršavo a veći deo taj mix - borba, pogotovo bez kondicije. Ali je OKe kada se pravi pauza i skija lagano - za vežbu ;).
A što kažete za kože, meni se sviđa ideja (nove skije, vez i kože) ali mi "fali" društvo za to (i za stazu teško nađem na "bum") a bez ekipe ne ide se u ture :D.
Sapa, očekujem uskoro izveštaj o opremi kada počneš da nabavljaš kože :sm011: .
najveci belaj jeste naci drustvo jer definitivno turno skijanje je
drustveni sport ici sam je samoubistvo bez obzira koliko je tehnicki
lagana tura problemi se desavaju uvijek
moze se uplatiti neka tura i to je ok
ali bilo bi lijepo imati stalnu ekipu
i dodje dosta jeftinije kad se covjek uhoda
samim time sto stedis za kartu
a i tamo na balkanu turno skijanje nije rasiren sport tako
da mozes da skijas cijelac i nekoliko sedmica poslije padavina
pod uslovom da temperature dozvoljavaju
wlad to bi bio definitivno pravi potez za tebe
ja ako odlucim da dodjem sljedece sezone tamo na jedan mjesec
ima obavezno da uzmem opremu pa taman sam noge polomio
:sm022:
Ja frajera...
Jeste Arsenije, ako mislis na malog, skoro pa patuljastog vodica, covjeculjak metar i zhilet, ali frajer i po na skijama.
PS
Za razliku od mene ti si nesto shkrt na rijecima, kako je druze?
SRETNA TI NOVA..............i tvojoj prodici naravano :smoke:
Moj vodic, dzelat, divojarac, ali prije svega Lovokradica (vidi mu se u ocima kad gleda one tragove divljaci u snjegu).
Njegova "kucica", jedna od ljepsih u selu, mada moram da dodam, odavno nisam vidijo ljepsi ski-centar u Francuskoj, sve su kucice lijepe, (ostavi cu obavezno jos mojih fotografija sela).
Dakle ovaj planinski vodic, u zimu, radi kao zidar preko ljeta, tj pravi kuce od drveta i kamena od te temelja do krova, ne bih ovdje da pravim reklamu za njegove zidarske radove, ali nadjoh na netu sliku njegove kuce (iznajmljuje sobe preko neke engleske turisticke organizacije) i vrijedna je da se na nju baci pogled. Ja sam se odusevijo u zivo, a i na slici ne izgleda bas lose.
Kuca se inace zove "Le Braconnier" sto na francuskom znaci
LOVOKRADICA :smoke:
PS dan kada smo dosli na krovovima je bilo upravo ovoliko snjega kao na slici. Koke sa slike ne poznajem ni licno, a ni drugacije. A ni sa djecom nemam nikakve veze.:-))
Krovovi su baš blagi, čudno za planinske kuće, pa nije ni čudo da se na njima nagomila pola metra snega :D. Obično se prave strmiji da se veći sneg sjuri sa krova (da ne uđe u dnevnu sobu ako oteža ;)).
Krovovi su baš blagi, čudno za planinske kuće, pa nije ni čudo da se na njima nagomila pola metra snega :D. Obično se prave strmiji da se veći sneg sjuri sa krova (da ne uđe u dnevnu sobu ako oteža ;)).
Hehe, ljudi vole da snjeg stoji na krovu......zbog/radi zimske idile ;)
Ovo sto vidis je ono sto oni u turistickim brosurama rado zovu (neo)klasicni Savojski Stil gradnje. La Roziere, kao zimski centar postoji tek 20tak godina, pa su sve kuce novije gradnje, ali su ucili na greskama onih ruznih ski centara od betona i sa zgradama od 10tak spratova, pa su pokusali da apartmane naprave sto je vise autentico, mislim da im je uspjelo, a malo su tu i tamo i pretjerali, po neka kuca kao da stoji u Tirolu, a ne Savoji.
A ni starije kuce nemaju tako strme krovove kao nase planinske kuce, zasto je tako, ne znam; ili mi pretjerujemo sa kosinom krova ili su oni previse flegmaticni po pitanju obrushavanja krova. Ima i treca mogucnost: prave rogove na krovu puno jace nego kod nas :glavaozid
Hahaha, kako te navukoh u off-topic :D
Jeste Arsenije, ako mislis na malog, skoro pa patuljastog vodica, covjeculjak metar i zhilet, ali frajer i po na skijama.
PS
Za razliku od mene ti si nesto shkrt na rijecima, kako je druze?
SRETNA TI NOVA..............i tvojoj porodici naravano :smoke:
Ma bu'az... znas ti na koga sam ja misliJo...
Glede rIJeci... skrtost namece ta ista porodica... ne mogu doci na red od gremlina... svima je prvih dana nove godine bas zapelo da vide nesto na netu...
Sto se lepih zelja i cestitanja tice... sve znas... i bez puno reci (kojih ce, nadam se iskreno, biti vise dok se situacija oko praznika unormali).
Ziveo!.wysiwyg { background-attachment: scroll; background-repeat: repeat; background-position: 0% 0%; background-color: #f5f5ff; background-image: none; color: #000000; font-family: Verdana, Arial, Arial; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; font-size: 10pt; line-height: normal } p { margin: 0px; }
Ih Arso, kako je mene em milo, em drago kad od tebe dobijem nekog glasa :ok: Ma pushti sve znam, samo sam malo oslobodjen od tih obaveza, ovih dana pa imam vremena za pisanija nadugo i nasiroko.
NEGO.....evo nadjoh na netu jedan puno kraci, ali preciznij opis freeride skijanja sa Col du Foglieta:
Samo da izdvoijm par detalja iz impresije:
"..............This is the launch pad for much of the backcountry for which Sainte Foy is justly famous".
Evo sad znam i koliki je nagibu u prvom djelu (a i da je upitanju sjever-sjeveroistok, a ne sjeverozapad): "The first part of the descent is over a short 40 degree slope, usually followed by a traverse to the right".
http://pistehors.com/backcountry/wiki/Savoie/Ste-Foy-Off-Piste
Eh Sapa, Sapa... Kontao sam da napisem izvestaj iz 3 doline... i smislio koncepcijski kako bi to trebalo da izgleda al kad danas prvi put detaljno procitah tvoja pisanija iz dubokog i strmog... digoh ruke (ko kad je Laza Lazarevic (il bese Kostic?) prestao da pise kad je procitao Anu Karenjinu). Zamisljam samo kako bi izgledala moja recenica "...dize nas gondola nosivosti 12 tona (150+1 covek) na vrh Caron na 3200m (odakle ce puci pogled na citave Alpe), neki delovi tela rade ko meduza, sto od ushicenja pogledom i dozivljajem, sto od iskonskog straha kad znas da nisi na zemlji... Sa tog vrha biramo boju staze prema svom ukusu (ja odabrah crvenu jer nema plave) i dok se spustamo u dolinu na razumnije nadmorske visine gledajuci na Val Thorens pod nama i jos dalje Les Menuires, uzivamo, svojim Fischerima sekuci tek pokoji hupsercic jer ratrak te noci nije prosao tom stazom..." prema ushicenju koje si ti doziveo, u pojedinim trenucima, boreci se za svoj zivot i malo duvanskog dima (znam kako je kad ne dopusis tek upaljenu cigaretu)...
Verujem da bi bila smesna... zato ako neko drugi moze i hoce da detaljise impresijama iz Le troa Vale neka to ucini. Ja ne mogu.
Cestitke na provodu i cestitke za pisaniju.
[QUOTE]Eh Sapa, Sapa... Kontao sam da napisem izvestaj iz 3 doline... i smislio koncepcijski kako bi to trebalo da izgleda al kad danas prvi put detaljno procitah tvoja pisanija iz dubokog i strmog... digoh ruke (ko kad je Laza Lazarevic (il bese Kostic?) prestao da pise kad je procitao Anu Karenjinu).
E moj Lazo, stari romanticaru, vrijeme te je dobro pregazilo,ali cuvaj i njeguj taj svoj romantizam to je postala deficitarna roba u danasnje vrijeme.
Zamisljam samo kako bi izgledala moja recenica "...dize nas gondola nosivosti 12 tona (150+1 covek) na vrh Caron na 3200m (odakle ce puci pogled na citave Alpe), neki delovi tela rade ko meduza, sto od ushicenja pogledom i dozivljajem, sto od iskonskog straha kad znas da nisi na zemlji... Sa tog vrha biramo boju staze prema svom ukusu (ja odabrah crvenu jer nema plave) i dok se spustamo u dolinu na razumnije nadmorske visine gledajuci na Val Thorens pod nama i jos dalje Les Menuires, uzivamo, svojim Fischerima sekuci tek pokoji hupsercic jer ratrak te noci nije prosao tom stazom..." prema ushicenju koje si ti doziveo, u pojedinim trenucima, boreci se za svoj zivot i malo duvanskog dima (znam kako je kad ne dopusis tek upaljenu cigaretu)...
Verujem da bi bila smesna... zato ako neko drugi moze i hoce da detaljise impresijama iz Le troa Vale neka to ucini. Ja ne mogu.
Recenica iz tvoga pera o tehnicikim podatcima one giganstke gondole, ne bi izgledala nista manje uzbudljiva nego li bilo koja moja recenica o vrsti snjega, stepenu nagiba i kolicnini straha koji sam u pojedinim trenutcima osjecao (to su zvali strah u romanticnom 19tom vijeku, danas se to popularno naziva "adrenalinski-kick"), ali i neopisivoj sreci u onim bespucima.
Nemam vremena moram da radim, pa cu ovaj put da skratim, ali mi samo zapade za oko ova gore podebljana recenica i u njoj rijec UZIVANJE.
To je valjda srz svega. Moj brat nije neki skijas, naj voli plave, spusta se i garavim i ostalim, ako postoji definicija za rekreativno/turisticko skijanje bez pretenzija onda je to kako on vozi. not sexy at all. ali covjek uziva punim plucima.
Svaki put kad bi smo dan zaokurzili sa par casa piva, on bi pun ushicenja pricao o dobro uredjenim, ali polupraznim stazama, suncu, zicama.................u jednom trenutku mi bas tamo, pade na pamet; da 'intenzitet njegovog uzivanja' nije nista manji nego kod mene (covjeka koji 'trza' na ruralno, ne uredjeno, ne obradjeno). Ja sam valjda u zivotu uvijek trazijo neku injekciju koja ce mi nadoknadi nedostatak 'imaginacije', volijo sam da pobjegnem iz guzve, ali da joj se poslje izvjesnog vremena ponovo i rado vratim.
Nego Arsenije, druze! Ako ti se ne pise, a ti ne pisi, ali jedno znaj. Ne radi se o formi no o sadrzaju. A intenzitet srece koju si ti u te 3 doline dozivijo ce slabo ko bolje od tebe da prevede u kucani text.
Sala nije skijati po onim prostranstvima, da sam kojim slucajem prije neke godine bio clan foruma i da sam se vratijo iz 3 Doline, mislim da bih im ‘sve trima’, u naj manju ruku, posvetijo isto ovoliko paznje koliko i ovoj gore spomenutoj nedodjiji.
Ja sam za to da Sapa napiše izveštaj o tome kako nam je bilo. Do sad je povato beleške pa neka napiše sastav.:ski:
Ja sam za to da Sapa napiše izveštaj o tome kako nam je bilo. Do sad je povato beleške pa neka napiše sastav.:ski:
Hehe, Patak, Patak, ovo mi zvuci bas, bas nekako ko omalovazavanje svega sto sam gore napisao. Ako nije tako onda izvini; pogresno sam protumacijo.
Vidis ja sam prvi dan posto sam se vratijo sa skijanja sjeo i napisao svoju pricu; toliko je sve jos bilo intenzivno da nisam mogao cekati ni minuta, da sam cekao vjerovatno ova prica nebi ispala ovako kako je ispala.
Pretpostavljam da ti vrlo dobro znas da emociju i iskustvo koje si dozivijo niko nemoze da opise bolje od tebe samog..
Ja volem da loopim sa offtopicom, ali ne volim nikoga bez razloga da nazovem ‘stiho-klepcom’.
Za mene je ovo iskustvo bilo toliko posebno da je po meni zavrijedilo da ga podijelim sa forumom. Sto se nikome od vas nije dalo da srocite text o vasim utiscima iz 3 Doline, tu ti vec ne mogu pomoci. Ja nisam texto-pisac, stiho-klepac, nego pisem o svojim dozivljajima.
Ono, volo bih mozda da to bude malo vise u postmodernom stilu nego sto jeste, ali mi zato fali talenta.
Iskreno zelim da ponovo skijam sa ovog gore opisanog brijega, a ko zna sta ce vrijeme da donese. Neke stvari su neponovljive. A ono sto sam i kako sam dozivijo je za mene bilo intenzivno do koske.
Srecom pa nam ‘se dize’ na razlicite stvari. Kategorije skija na koje se ti lozis mene ostavljaju ravnodusnim, (vjerovatno je i obrnuto slucaj), ja nemam sta da dodam i oduzmem o kvalitetu zica i pista u nekom ogromnom ski-centru , ali zato do besvjesti mogu bacati na ljepotu ne uredjenih terena, netaknutog snjega u svim formama, uspjelim spustovima kroz debele borove sume u zadnjoj nedodjiji alpskih predjela. Svako ima svoj trip jeR?
Ko sto vec Arsi replicirah: da sam prije 5 godina bio clan ovog foruma, napiso bih ‘3 Doline’ texta o 3 Vallee. Ja sam tad malo je reci bio pod utiskom tolikih km zicama spojenih staza.
Zadnjih godina evoluirao (ono ko Magarad), pa mi uzivanje pretstavlja skijanje u manjim, manje poznatim, manje posjecenim krajevima i sretan sam svakim novim koji otkrijem. Volim odskijat 1 km uzbudljivog terena kod sela zvanog Ste Foy nego napravit 100 utabanih kilometara u 3 Doline.
Svako svoj ceif, nit sam bolji, a nit sam zayebaniji samo volem neke druge stvari.
Da ponovim; nije bitno cim se zanimas, nego je bitna emocija koja se iz/od tog zanimanja radja. Nije bitno dal’ tu emociju umijes da prepricas, bitno je da je ti licno dozivljavas.
Ako smijem da dam savjet:
Sjedi, sam napisi, svojim rijecima; kako god da je, tvoje je;
Sve je bolje nego da prepishes od kolege, tako nikad neces ispraviti keca iz knjizevnosti.;)
Prihvatam izvinjenje, pogrešno si protumačio. Pošto ja (svi mi) uživam u čitanju tvojih tekstova, a meni to prenošenje doživljaja ne ide baš kao tebi(ipak jesi za mene texto-pisac), pisac tj ja je hteo da kaže da bi ti i iz to malo naših utisaka koje si čuo bolje napisao tekst o tome nego ja (mi).
Ovo mi koliko mi se čini znači Arsa i ja. Da li sam u pravu Arso?
Prihvatam izvinjenje,
Ebiga Patak da prostis, nisi ti kriv sto je mene danas sef drndo, a nije ni on kriv sto ja visim na internetu :dontknow:
Hocu ti reci: 'Laki je malo nervozan danas' :glavaozid
PS
Vala sevap bi bijo da napisete neke dozivljaje 'Druzine Pere Kvrzice'; Arsa bio smrt za diskoteku, Krejzi pogresno protumacijo napamet naucenu ski-mapu pa vas odveo u Italiju, Stevo skijo bez kacige :jester: .............opiste te 3 D, samo nek je nabijeno emocijama nije bitno sta.
Vratim se sa skijanja a u postanskom sanducetu me doceka DVD: "Avanature Malog Dzure u Ste Foyu u decembru 07". Ih. Sijasest slika za koje nisam ni znao da su napravljene; a tu je i jedan film ('Nash domaci; dvije rijeci: "hike&ride"). Film cu kacim na youtube, a evo sad nekolko manje/vise akcijonih slika.
Ne mogu da okacim slike, evo trudim se;
:awm2: :awm2: :awm2: :sm022:
Tadija_91
03.03.2008, 10:53
ovo je skolski primer kako coveka zakucati za kompjuter
ovo je skolski primer kako coveka zakucati za kompjuter
Ovo je skolski primjer kompjuterske polupismenosti :glavaozid :glavaozid :glavaozid
Cim dohakam problemu ( a mora da je u pitanju 'size') cu kacim, do tada stpljenje, to je majka mudrosti :sm018:
Tadija_91
03.03.2008, 12:19
dok ne dohakas problemu, mi da budzimo:D
Ovo je skolski primjer kompjuterske polupismenosti :glavaozid :glavaozid :glavaozid
Cim dohakam problemu ( a mora da je u pitanju 'size') cu kacim, do tada stpljenje, to je majka mudrosti :sm018:
Drug Stevo je to sve lijepo objasnio korak po korak u temi Ski Manijaci na str. 164.
Hvala Vujce. Ma toliko sam znao, ama sam sve moro i da resajziram i da spasem i tako.............skijanje je ipak ljepse od kompjuterisanja.
Dakle fotke iz Ste Foy, neki tamo decembar par dana pred novu godinu 2008, sta reci; tu i tamo je radila .uza, ali je bila maximalna uzivancija :ski:
Mali Dzuro u epizodi; Kuloar:sm019:
Na drugoj slikici odzgo se vidi poljance na kojem smo poslje tog gore grdnog, ali slatkog kuloara svi dali gas. Freeeeerideeeee!!! Ko sto ga sanjam svake noci. Samo trajalo je kratko.
Slika 2 silazak do katuna; slika 4 pocinje 2nd run. slika 5...........strma i gusta shumetina, pocelo je sa puderom, al je i to zadovoljstvo pre krtako trajalo :eek:
Izrazi lica govore vise od tri ispisana romana; u neka doba nam je bilo dosta i prirodnih ljepota i skijanja. Ovi manijaki snimaju zalazak, a je se mislim; Sunce vrati se sve ti je oprosteno. :cool:
Tadija_91
05.03.2008, 23:30
:ok:odlicne slike, stvarno, posebno druga u zadnjem postu:D
pretpostavljam da je na poslednjoj slici pluzni Belgijanac:D
nemoj stajati, okaci film
Bravo Sapa na slikama, dobro je da ste svi "pretekli" posle skijanja po tim steep terenima :).
Ma Photoshop je chudo...
hehehe; moj druze hehehe. Da ja umijem da koristim photoshop/lab isl. nacinijo bih te terene jos strmijim nego sto su. :sm011:
Bata Bane
06.03.2008, 15:11
Me ne bre ovo ne postoji, i ja kazem photoshop:yay: :ok:
Auuuuu...Bravo Sapo maistore:yay: .
To meni treba j... fakultet!
Sapa bilo je reci da ces filmic okaciti na youtube,pa me zanima oces li odrzati obecanje?Svaka cast za tekst a i fotke,jos samo video fali.Poz
CrazyKong
07.03.2008, 10:28
Ma skinuo slike sa nekog skijaskog site-a.... :smoke:
hehehe; moj druze hehehe. Da ja umijem da koristim photoshop/lab isl. nacinijo bih te terene jos strmijim nego sto su. :sm011:
Nisi me shvatio drug moj... mislio sam na resajzanje slika...
(hihihihihi)
Jesi normalan bolan, strmo je to, da padnes pa da se ugruvas...
Jesi normalan bolan, strmo je to, da padnes pa da se ugruvas...
Da sam tu pao, mislim da bi 'ostali samo dugmici'.
Ma skinuo slike sa nekog skijaskog site-a....
Ovo mi dojde ko komplimenAt od krejzija druga; znaci slike izgledaju pomalo skijaski ?? :-)
Auuuuu...Bravo Sapo maistore .
To meni treba j... fakultet!
Znas sta mi je reko jednom jedan cojek-majstor? Veli: "SteudenAt zavrsavaj te skole da ne bi ko ja stalno pusijo VEK nego da vazda imas za MaLbora".
(Arso izvini; ovo je malo vec vidjeno, ali mi sad Resho stalno u glavi :-) )
Elem Boki drz se fakulteta...zdravije je. :D
Sapa bilo je reci da ces filmic okaciti na youtube,pa me zanima oces li odrzati obecanje?Svaka cast za tekst a i fotke,jos samo video fali.Poz
Mr.me; Fino da te zaintrigiralo, odrza cu obecanje. Cim stignem. Ne ocekuj spektakularne snimke; bilo je tu puno vise borbe da se ostane na skijama, nego u "prosjecnom freeride-filmu" :sm003: :sm008: Snjeg je tu i tamo bio samo za experte, a ne za nas obicne rekreativce. MedjEtim, ja sam licno zadovoljan s obzirom na "tesku sveukupnu drustveno-politicku situaciju u tom trenutku" :couto:
:pretpostavljam da je na poslednjoj slici pluzni Belgijanac:D
nemoj stajati, okaci film
Jeste Tadija. To je Maxime, zvani Genije. Mali je zadrzao humoristicki duh i u naj gadnijim sitacijama. Nije on ni tako los skijas (na pisti), Nego sad kad mogu da vidim snimke; ma svi smo tu i tamo bili pravi zeljeni-gusteri za te terene.
Gosn Sapo,
pogledi slike kolege Čeha.
Vidijo. Fantazija.
U toj foto sesiji su mi 3 stvari zapale za oko: 1 Ceske koke 2. Cesko pivo (na vr' Durmitora, ljudi nose sve sa sobom pa i pivo) 3. Ceski 'smisao za humor'.... 4 Steta sto su borderke. :smoke:
Salim se.
1. Slike su 'art foto'.
2. Imali su 2x bolji snjeg nego ja.
3 JEZERINE-BJELASICA.:sm017:
Puuu, kakve mogucnosti. Ono su pravi freeride tereni, ovo gje sam ja bio je uglavnom 'bigmountain', prezivljavanje na prestrmim padinama i previse gustim shumama. Pravo skijanje je ovo kao po Bjelasici, na terenima oko 30 do 35 stepeni nagiba. Kako one goleti tamo dobro izgledaju.
Kolko ja vidim iz ovih fotografija, ta planina ima puno bolje mogucnosti za freeride nego npr. Durmitor.
Bjelasica je cool !!!! Svaka cast Cesima, sto se organizuju u ovakve expedicije i sto su ostavili foto galeriju. Moraju doci Cesi da bi pokazali kakvo uzivanje je hike&ride i sta se krije na pola sata do sat setnje od ski liftova....tuzno.
Wlad, sta cekas? Pa Seth i Duke nestrpljivo cekaju da ih prosetas po Crnoj Gori.
Bjelasica ne gine kao i svake godine :D
Kolko se secam ovo im je drugi set slika. Predivno i nestvarno.
slike su za pohvalu svaka cast
vidim da se uzivalo do bola
samo me zanima dali se ovdje zaista radilo o 55 plus stepeni nagibu :hair: :hair:
kako se meni ovdje cini ili je pak bila maistorska ruka za aparatom
a mozda samo moj monitor stoi ukoso moracu da provjerim
u svakom slucaju ovo je neka od situacija gdje se vez steze
preko svih racionalnih granica
ovo meni definitivno izgleda kao NO FALL ZONE!!!
samo me zanima dali se ovdje zaista radilo o 55 plus stepeni nagibu :hair: :hair:
kako se meni ovdje cini ili je pak bila maistorska ruka za aparatom
a mozda samo moj monitor stoi ukoso moracu da provjerim
u svakom slucaju ovo je neka od situacija gdje se vez steze
preko svih racionalnih granica
ovo meni definitivno izgleda kao NO FALL ZONE!!!
Bilo je fakat dovoljno strmo. Jako mi je zao sto se na filmu koji cu da uploadujem ne vidi koliko je strmo u prvom djelu ispod vrha, Tu se strahota od nagiba vidi samo na momente. Vodic je snimao odozdo, tako da ne izgleda uopste uzbudljivo, a jeste, nekih 40 procenata, ali poenta prvog djela je uzasni snjeg, zamrzla kora par cenata kroz koju kad prosjeces, nemozes zavoj da napravis, a ispod tog smrzlog djela mekan snjeg. Ali naj gore je sto se svakih par metara mjenjao kvalitet, taman pocnes da ‘sjedis’ na repovima jer si prosjeko u mekan snjeg, onda sljedeceg trenutka naidjes na plocu skroz tvrdog snjega i poletis naprijed.
Naci pravi balans na skijama je bilo skoro nemouguce. Ma vidi ces; bilo je to klasicno ‘chupanje’ a ne skijanje. Izgleda jako amatresko-pocetnicki, ali ako se uzme u obzir faktor snjeg onda nema cega da se stidimo. Sad kad znam sta me ceka, mislim da ce drugi put, u decembru ove godine, biti puno bolje izveden. Jedva cekam!!!
Uglavnom na snimku mogu da vidim sta je islo pogresno, a one djelova na kojima sam po mom misljenju 'leprosho' e tu me nije ni jednom uhvatijo jer sam naj cesce skijao odmah iza njega :glavaozid
U samom kuloaru je sigurno bilo djelova strmijih od 40 stepeni. 55 mislim da nije bilo ni jednog trenutka, ali ko zna. Na video snimku se vidi jedan dio gjde otklizavam na dole, to je bio klasicni horor od nagiba, fino se vidi da me jedino kantne drze da ne odletim ka soko sivi u provaliju. No tu je snjeg bio kompaktan, tvrd tako da je islo.
U stvari naj vise me isprepadao vodic; na pocetku kuloara sam napravijo dva zavoja, bez ikakve akceleracije, a on se odozdo dreknu iz sve snage SLOWLY, SLOWLY!! Tako da sam se paraliso, konto sam ovo je gore nego sto se meni cini.
Elem ima nesto i u tehnici snimanja, i u tvom nakrivljenom monitoru, ali ima nesto i u samoj padini koja je bila fakat NO FALL ZONE :)
A koliki je taj nagib u procentima :D
Tadija_91
18.03.2008, 20:48
Gde su ti klipovi???
Nema odmora dok traje obnova
Pokreće vBulletin® Verzija 4.2.2 Autorsko pravo © 2000-2024 Skijanje.rs. Sva prava zadržana.