Utisci i Reportaže Sportska jugonostalgija i nakon više od dve decenije

Sportska jugonostalgija i nakon više od dve decenije

| 27.03.2014. | danas.rs
jugoslavija01

Proteklo je više od dve decenije od početka raspada bivše Jugoslavije, pa se može pronaći sve veći broj kolumni, analiza i istraživanja koja se bave poređenjem života danas i života pre početka raspada SFRJ. Dominantna teza koja se provlači u ovakvim napisima je da je pre bilo bolje, ne zato što je pre bilo baš toliko dobro, već zato što je sada baš toliko loše.

U sportu to baš i nije slučaj, značajnih uspjeha ima i dalje, ali to izgleda nije dovoljan razlog da se odustane od sastavljanja jugo-reprezentacija u stilu što bi bilo kad bi bilo... Nekako nam je svima ipak YU i dalje bliža nego EU...

Reprezentacija koja bi nastala od zemalja Balkana koje su nekada činile SFRJ i danas bi bila u samom svetskom vrhu u svim sportovima, najviše zbog činjenice da su se novoformirane zemlje istakle kao talentovane za određene sportove. Svakako bi bio najjači košarkaški tim koji bi činili sadašnji reprezentativci Srbije, Slovenije i Crne Gore, vaterpolo reprezentacija imala bi igrače iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore, ali i fudbalu u kojem se ističu Srbija, Hrvatska i Slovenija, uz nadolazeću Crnu Goru. Tako je britanski Gardijan sastavio reprezentaciju u kojoj bi zajedno igrali Nemanja Vidić, Dejan Stanković, Darijo Srna, Luka Modrić, Goran Pandev, Mirko Vučinić i Edin Džeko.

Ipak, do izražaja dolazi individualan talenat nacija za određene sportove. U poslednjih 20 godina Srbija je bez premca u košarci, uz sporadična isticanja Hrvatske i Slovenije, dok Crna Gora krupnim korcima ulazi na svetsku scenu i pretenduje na najviši plasman na narednom Evropskom prvenstvu u Litvaniji.

Zajedno sa Crnom Gorom Srbija je osvojila jedno olimpijsko srebro, dva svetska zlata, tri šampionata Evrope, jednu bronzu na prvenstvima Starog kontinenta, ali i srebro 2009. na svom prvom samostalnom košarkaškom takmičenju. Da je košarka u krvi našem narodu potvrđuju i sve mlađe reprezentativne selekcije koje su poslednje dve decenije donosile odličja sa velikih takmičenja.

Pored košarke Srbija ima puno uspeha i u vaterpolu gde je jedna od četiri najveće nacije na svetu, a bez lažne skromnosti možda i za pedalj ispred Hrvatske, Crne Gore i Mađarske. Srbija daleko prednjači i u odbojci gde je jedina od bivših republika osvajala medalje, dok su u fudbalu izjednačene Srbija, Hrvatska koja je bila treća na svetu 1998, Slovenija i Crna Gora u velikom usponu.

Što se tiče Hrvatske, pored već pomenutih sportova, ona ima apsolutni primat u rukometu. Njihov savez proglašen je za najbolji na svetu u 2006, a medalje su stizale sa skoro svih takmičenja na kojima se nacionalni tim pojavljivao. Tako su na evropskim prvenstvima osvojene tri medalje – aktuelna srebrna iz 2010. i 2008, kao i bronza 1994. Sa Olimpijskih igara donete su dve zlatne medalje (1996. i 2004), dok su na planetarnim takmičenjima osvojene jedna zlatna medalja 2003. i tri srebrna odličja (1995, 2005. i 2009).

Slovenci imaju uspeha u košarci i fudbalu, ali su ipak neprevaziđeni u zimskim sportovima. Tina Maze je u samom skijaškom vrhu, dok naconalni tim dugi niz godina u ski skokovima predstavljaju Primož Peterka, Robert Kranjec, Jernej Damjan, Rok Benkovič i Peter Žonta, a poseduju i skakaonicu u Planici na kojoj je ostvaren najduži skok u istoriji ovog sporta.

Reprezentativci koji su u bivšoj SFRJ dolazili sa Kosova i Metohije prednjačili su u borilačkim sportovima, dok su u ostalim imali manje zapaženu ulogu. Sa druge strane, Makedonija i Bosna i Hercegovina nikada nisu imale jake reprezentacije ni u jednom sportu, ali zato su imali i imaju istaknute pojedince naročito u fudbalu. Tako je početak devedesetih obeležio Darko Pančev, a Goran Pandev danas ima zapaženu ulogu u dresu šampiona Italije, Evrope i sveta Intera.

Kada su u pitanju individualni sportovi Srbija u tenisu ima pojedince koji su kao tim osvojili Dejvis kup i dve bivše prve igračice sveta, a „salatarom“ u svojim vitrinama može da se podiči i Hrvatska. Srbija ima čime da se podiči i u plivanju gde prednjače Milorad Čavić i Nađa Higl. Blanka Vlašić je trenutno najbolja skakačica uvis na svetu i nosi boje Hrvatske.

Dugogodišnji sportski novinar Duško Korać kaže da je izdvajanje po sportovima u republikama SFRJ došlo zbog tradicije i geografskog prostiranja, ali da se to sad menja. On uspon individualnih sportova u Srbiji i kolektivnih u Sloveniji ne gleda kao uspeh i svetlu perspektivu našeg sporta.

- Izgubili smo sistemski rad u sportu koji kreće od države, počev od mogućnosti da fizičko vaspitanje bude fakultativno. Tako se gube fizičke predispozicije mladih naraštaja, pa nažalost predviđam da već za pet godina nećemo imati nijedan uspešan kolektivni sport. Nikada se nije desilo da nam tenis, plivanje i atletika donose trofeje a da košarka godinama tavori. To je greška sistema koji treba da podržava razvoja osnove sporta, jer ovi pojedinačni rezultati predstavljaju samo lične uspehe pojedinaca i njihovih porodica – objašnjava Korać.

On sa druge strane ističe Sloveniju koja je tradicionalno bila individualna sportska nacija, ali je počela da ulaže u bazni razvoj sporta što je počelo da im daje rezultate i u kolektivne sportove.

- Slovenija dobro radi za razliku od nas i Hrvatske. Kod nas se još uvek drže odbojka i vaterpolo, ali neće zadugo ukoliko se sistemski nešto ne promeni. Džabe nam talenti ukoliko sve moraju sami da obezbede, da ako nemaju sredstava zimsku sezonu provode po Beogradu umesto da se takmiče u ski kupu, ili da se smrzavaju dok obavljaju zimske pripreme – zaključuje Korać.

Naši a svetski

Reprezentativni sastav Srbije bio bi verovatno i jači da su svi sportisti koji vode poreklo iz naše zemlje i obukli dres u nekoj boji zastave. Najpoznatiji su svakako fudbaler Barselone Bojan Krkić, rukometaš Nikola Karabatić koji igra za Francusku, kao i Nataša Janjić koja je u potrazi za boljim uslovima treniranja veslanja otišla u Mađarsku gde osvaja medalje na svim takmičenjima, a proglašena je i za najbolju sportistkinju te zemlje u 2010.

„Pomoć“ iz inostranstva

Davanje državljanstava kako bi inostrani igrači branili boje određenih nacionalnih selekcija nije izbeglo ni prostor Balkana. Iako dobra u fudbalu, Srbija je kroz još neostvaren pokušaj dala državljanstvo Brazilcu Kleu, dok Robert Kuk, bivši košarkaš Crvene zvezde a sada Valensije nastupa za ionako dobru Crnu Goru. Lester Bo Mekejleb doveden je u makedonski košarkaški tim da napravi određeni napredak, a sada sličnih pokušaja ima i Bosna i Hercegovina.

 

Komentari